hrvatski

Odjeci pretkršćanskih tipova religioznosti u odabranim bajkama tri hrvatska pisca

U poetici nekolicine hrvatskih autora fantastične proze za djecu moguće je prepoznati utjecaje drevnih kultova Sunca, Mjeseca i stabala. Autorica ovoga rada potražila je neke tipove književnih refleksija pretkršćanskih tipova religioznosti, koje nisu potpuno zaboravljene jer su utkane u vrijeme kristijanizacije u običaje i vjerovanja, ako i u priče. Hrvatska dječja književnost obiluje likovima astralne mitologije. Za naše pretke Sunce i Mjesec bili su važni bogovi, a domovi svih važnijih bogova bili su smješteni dan Drvu svijeta.Odabrana stabla imala su status božanstva jer su čuvala duše naših predaka. Stoga su oni bili nositelji posebnih vjerovanja i ovo poštovanje odražava se u knjigama za mlade. Bilo da je riječ o Mjesecu kao simbolu ostvarenih snova (Sanja Lovrenčić, Mjesečeva splav) ; ili o tajnama odabranih stabala (Ivana Brlić-Mažuranić, Lutonjica Toporko i devet župančića) ; ili o čovjekolikoj personifikaciji Sunca na tragu kršćanske tradicije (Anica i Maja Gjerek, Bijeli dimnjačar) - svaka od ovih autorica na poseban način evocira usmenu tradiciju i utkiva je u svoj osobni prozni izraz.

mitologija; pučka vjerovanja; dječja književnost; suvremena evokacija

nije evidentirano