hrvatski

Određivanje volumnog statusa metodom multifrekvencijske bioimpedancijske spektroskopije u pacijenata na peritonejskoj dijalizi

Uvod. Hipervolemija u terminalnih bubrežnih bolesnika koji se liječe peritonejskom dijalizom (PD) je najčešći uzrok povišenog arterijskog tlaka, a koji predstavlja neovisni čimbenik srčanožilnog rizika i smrtnosti. Zbog toga je potrebno odrediti tzv. „suhu težinu“ koja je definirana kao najniža težina koju bolesnik podnosi bez komplikacija i/ili hipotenzije te bez jasnih znakova hipervolemije. Određivanje volumnog statusa u bolesnika koji se liječe PD predstavlja izazov zbog toga što većinom imaju značajnu ostatnu bubrežnu funkciju. Metoda za određivanje volumnog statusa koja se najčešće rabi u kliničkoj praksi je klinička procjena (KP), a glavni joj je nedostatak subjektivnost. Nova metoda koja se od nedavno rabi je multifrekvencijska bioimpedancijska spektroskopija (MBS). To je jednostavan, objektivan i neinvazivan postupak, bez ionizirajućeg zračenja, koji traje svega nekoliko minuta. Cilj. Odrediti volumni status bolesnika koji se liječe PD metodama KP i MBS. Ispitati korelaciju dobivenih rezultata. Ispitanici i metode. Ispitali smo 8 bolesnika koji su započeli liječenje PD nakon 1. siječnja 2012. u Zavodu za nefrologiju i dijalizu Kliničkog bolničkog Centra Rijeka. Mjerenja su učinjena na dan prve izmjene te oko mjesec i tri nakon tog datuma. Isključili smo trudnice i dojilje, bolesnike s kliničkim i laboratorijskim znacima sustavne upale, malignom bolesti, ugrađenim trajnim srčanim elektrostimulatorom ili defibrilatorom te amputiranim ekstremitetom ili više njih. Ispitanike smo prema KP svrstali u pet skupina. Procjena je učinjena temeljem nazočnosti pretibijalnih edema i edema gležnjeva, perkusijom i auskultacijom pluća, ispitivanjem turgora kože, vlažnosti bukalne sluznice, tonusa očnih jabučica i mjerenjem arterijskog tlaka. Volumni status metodom MBS smo odredili pomoću uređaja BCM – Body Composition Monitor (Fresenius Medical Care, Njemačka) nakon što je bolesniku učinjen istok dijalizata. U ležećem položaju smo dezinficirali šaku i stopalo na istoj strani tijela ispitanika te mu zalijepili po dvije elektrode, crvenu i crnu, s time da je crvena uvijek bila distalno. Nakon toga smo ispitanika spojili na uređaj te izvršili mjerenje koje traje oko dvije minute. Stanje hidracije smo iščitali s monitora uređaja po završetku mjerenja. Statistička je obrada izrađena primjenom statističkog programskog paketa MedCalc, inačica 11.5 (MedCalc, Mariakerke, Belgium) i obuhvatila je korelaciju navedenih metoda. Korišten je korelacijski koeficijent po Spearmanu. Rezultati. Statistička obrada rezultata navedenih metoda pokazala je njihovu usporedivost. Dobivena je dobra korelacija između ispitanih metoda. MBS vs KP(r= -0, 727 ; P<0, 0001 ; 95%CI= -0, 867 do -0, 479). Zaključci. Ispitivanjem i usporedbom metode MBS u procjeni volumnog statusa bolesnika na liječenju PD pokazana je usporedivost, neškodljivost, učinkovitost i objektivnost iste u odnosu na procjenu metodom KP. Potrebno je učiniti istraživanja na većem broju bolesnika.

volumni status; peritonejska dijaliza; bioimpendancija

nije evidentirano