hrvatski

Kurikulum tjelesne i zdravstvene kulture u zemljama Europske Unije

Ovaj rad govori o tome koliko je važan sadržaj i struktura aktivnosti u školskim sustavima jer sustavno obrazovanje trebalo bi pripremiti mlade ljude za njihov rad, život i cjeloživotno obrazovanje. Također, rad se bavi definicijom kurikuluma, nacionalnog i školskog te stvaranju hrvatskog nacionalnog kurikuluma. Objašnjava se kako je nezadovoljstvo stanjem u obrazovanju dovelo do promjena i reformi, uključujući nacionalni kurikulum upravo zbog velikog ekonomskog i socijalnog utjecaja na njega. Govori se o novom kurikulumskom pristupu, s naglaskom na postignuća učenika te posebnim naglaskom na znanja i vještine koje učenici trebaju steći do kraja školovanja. Isto tako govori se o svrsi tjelesne i zdravstvene kulture i koja su to znanja, vještine i sposobnosti učenika koje treba poboljšati za dobrobit zdravlja.U kurikulumima tjelesne i zdravstvene kulture u zemljama Europske unije prevladavaju većinom isti definirani, glavni ciljevi od kojih su najzastupljeniji ; unaprjeđenje i stabilnost zdravlja, stvaranje pozitivnih utjecaja na tjelesne, psihičke i socijalne mogućnosti učenika, razvitak osobnosti učenika, unaprjeđenje individualnih sposobnosti, motoričkih vještina, te športskih aktivnosti, dok je u Hrvatskoj između ostalog naglasak i na osposobljavanju učenika za primjenu teorijskih i motoričkih znanja radi samostalnog tjelesnog vježbanja kako bi se povećala kvaliteta njihovih života. No, postoji jedna očita razlika između kurikuluma tjelesne i zdravstvene kulture u Hrvatskoj i u zemljama EU-e, a to je nejednaka zastupljenost tjednog broja sati nastave tjelesne i zdravstvene kulture. Po zastupljenosti tjednog broja sati prednjače zemlje EU-e s minimalnih 120 sati od kojih Hrvatska ima 90 i s maksimalnih 240 sati od kojih Hrvatska ima 135.

nacionalni kurikulum; kompetencije; Hrvatski nacionalni kurikulum; tjelesna i zdravstvena kultura

Marko Badrić, viši asistent pomagao je kandidatkinji u izradi završnog rada