Naslov
Terapija horizontalne insuficijencije koštanog grebena ekspanzijskim tehnikama
(Therapy of the insufficient alveolar ridge using expansive surgical procedures)

Autori
Katalinić, Ivan ; Gabrić Pandurić, Dragana

Izvornik
Sonda : list studenata Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (1333-1647) 13 (2012), 24; 41-44

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
oralna kirurgija ; dentalna implantologija ; kost
(oral surgery ; dental implantology ; bone)

Sažetak
Gubitkom zuba započinje remodelacija koštanog grebena. Alveolarna kost više ne prima fiziološke impulse koji su se za vrijeme žvakanja prenosili preko parodonta, gubi svoju svrhu i atrofira. Oblik i kvaliteta kosti direktno ovise o stupnju resorpcije kosti. Kvaliteta kosti se odnosi na gustoću postojeće kosti. Definirana su 4 tipa ; tip 1 je gusta kost koja pruža odlično kortikalno sidrenje, no prokrvljenost je ograničena. Tip 2 je najbolja kost za oseointegraciju implantata jer pruža dovoljno kortikalno sidrenje, a više je prokrvljena od kosti tipa 1. Tip 3 i 4 su “meke” kosti, najmanje povoljne za implantaciju. Oblik kosti je podijeljen na 5 tipova. Tipovi A i B su najpovoljniji za implantaciju, dok tipovi D i E zahtijevaju neki oblik rekonstrukcije kosti kako bi implantacija bila moguća. Tijekom vremena, širina bezubog alveolarnog grebena smanjuje se i do 50%. Najviše je pogođena bukalna kost koja se većinom prehranjuje preko parodontnog ligamenta i periosta. Preostali koštani greben, koji postupno postaje tanak i poprima oblik oštrice noža, često nije prikladan za postavljanje implantata te zahtijeva rekonstrukciju. Rekonstrukcija grebena je indicirana kada njegova širina iznosi 5 mm ili manje. Najčešće se odabiru dva pristupa: 1) lateralna augmentacija kosti s periodom cijeljenja od barem 5 mjeseci, nakon čega slijedi druga operacija postavljanja implantata 2) lateralno širenje grebena (engl.bone spreading i ridge splitting) s imedijatnim postavljanjem implantata Oba gore navedena pristupa imaju svojih prednosti i nedostataka. Lateralnu augmentaciju kosti moguće je izvršiti na dva načina: 1) granuliranim autolognim, alogenim ili aloplastičnim materijalom 2) čvrstim koštanim blokovima Granulirani materijal zahtijeva korištenje membrana kako bi se zadržao na mjestu i u željenom obliku (mehanička retencija), te kako bi se spriječilo uraštanje mekog tkiva. Ovakav postupak nosi rizik intraoralnog izlaganja membrane i infekcije. Čvrsti koštani blokovi ne zahtijevaju membranu, za kost se fiksiraju mini-vijcima ali predstavljaju veću traumu za pacijenta jer je potrebno otvoriti drugo kirurško polje iz kojeg se uzima koštani presadak (engl.bone grafting). Problem kod koštanih blokova predstavlja i resorpcija od 20- 50% unutar 6 mjeseci. Oba načina su skupa, traže duži vremenski period u kojem će doći do cijeljenja, te drugu operaciju u kojoj će se izvršiti implantiranje, ali su predvidivi i dobro opisani u literaturi (6, 7). Lateralno širenje grebena je u usporedbi s predhodnim tehnikama minimalno invazivno ; nema otvaranja drugog operacijskog polja zbog uzimanja koštanih blokova, implantacija se vrši imedijatno, kraće je vrijeme oporavka ali je ishod nešto manje predvidiv od predhodnog i jako je osjetljivo o tehnici operatera. Također, ne treba zanemariti ni trošak nabavke dodatne opreme i edukacije

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Dentalna medicina

POVEZANOST RADA