hrvatski

Krležina skica za portret Ljube Babića

Izlaganje se temelji na izabranim tekstovima Miroslava Krleže, uglavnom dnevničkoj prozi, esejima i bilješkama. Ukazuje se na različite aspekte Krležina pristupa stvaralaštvu Ljube Babića, među kojima se ističu: Babićevo djelo u tadašnjem nacionalnom i europskom kulturnom kontekstu ; Psihobiografska analiza Babićeva umjetničkoga 'karaktera' i Babićev autorski odnos prema stvarnosti. U tako definiranom tematskom okviru raspravlja se Krležino viđenje Babićeva literarnog i secesionističkog uporišta u kontekstu vladavine Kršnjavija i dominacije ukusa bečkog i minhenskog kruga. Nadalje, razmatra se Krležino viđenje rane krize Babićeva stvaralaštva koja je, unatoč velikom talentu, umjetnika odvela u eklektična lutanja. Uzroke takve krize Krleža nalazi u Babićevom aristokratskom shvaćanju umjetnosti i skepticizmu. Babićev odnos prema stvarnosti Krleža, naposljetku, definira kao instinktivan. Na toj razini kritike, u poredbenoj analizi golgotskih motiva, označava se tinjajuće (premda nikada rasplamsano) žarište prijepora dvojice prijatelja – (ne)istomišljenika.

Miroslav Krleža; Ljubo Babić; suradnja slikara i pisca; umjetničko ishodište slikara i pisca; slikarev stilski jezik kroz prizmu pisca; kulturna kartografija slikara i pisca

nije evidentirano