hrvatski

Zatvornički sljedovi unutar sloga i preko granice sloga: moguće poteškoće izvornih govornika talijanskoga jezika u učenju hrvatskoga jezika

Cilj je ovoga rada prikazati koje se poteškoće u učenju hrvatskoga jezika mogu predvidjeti kod izvornih govornika talijanskoga jezika usporedbom zatvorničkih sljedova potvrđenih u hrvatskom i talijanskom jeziku. Hrvatski i talijanski jezik razlikuju se u raspodjeli i broju mogućih zatvornika unutar sloga, kao i preko granice sloga. Ograničenja u supojavljivanju zatvornika u padinama sloga odgovaraju ograničenjima mogućih zatvorničkih sljedova na početku i na kraju riječi. Međutim, postoje i zatvornički sljedovi u sredini riječi koji nisu jednoslogovni, već višeslogovni. Oni prelaze granice sloga čineći tako spoj odstupa prethodnoga i pristupa idućega sloga. Upravo su takvi višeslogovni zatvornički sljedovi koji se nalaze u sredini riječi za ovaj rad najzanimljiviji, pa se stoga, a i sukladno preporuci Muljačića (1972:153) u ovom radu uzima riječ kao jedinica analize, a ne slog. Iz analize proizlazi da u talijanskom jeziku najduži zatvornički slijed u sredini riječi broji tri zatvornika, a u hrvatskom zatvornički slijed može imati i do šest zatvornika, od kojih je jedan slogotvorni (a u talijanskom jeziku nije) te da postoji 116 zatvorničkih sljedova u hrvatskom jeziku koji nisu potvrđeni u talijanskom jeziku. Upravo spomenute razlike mogu dovesti do fonoloških interferencija, ako se u početnoj fazi učenja jezika na njih ne skrene potrebna pozornost.

zatvornički sljedovi; učenje hrvatskoga jezika; talijanski govornici

nije evidentirano