hrvatski

Uporaba intraluminalnog shunta pri karotidnoj endarterektomiji u općoj anesteziji bez primjene patch-a.

CILJ: Cilj studije bio je analizirati učestalost pojave moždanog udara (fatalni, ne-fatalni) te signifikantne hemodinamske re-stenoze ili okluzije operirane karotidne arterije kod bolesnika sa simptomatskom karotidnom bolesti kod kojih je učinjena karotidna endarterektomija (bez primjene patch-a) u općoj anesteziji s uporabom intraluminalnog shunta. PACIJENTI I METODE: Provedena je retrospektivna studija u koju su uključeni isključivo bolesnici sa simptomatskom stenozom visokog stupnja unutarnje karotidne arterije kod kojih je učinjena karotidna endarterektomija u općoj anesteziji s uporabom intraluminalnog shunta, a bez primjene patch-a u Kliničkoj bolnici „Sveti Duh“ u Zagrebu u periodu od siječnja 2008 godine do listopada 2012. godine. Učinjena je analiza povijesti bolesti i nalaza kontrolnih ultrazvučnih pregleda kod navedenih bolesnika. REZULTATI: U studiju je uključeno 69 bolesnika (dob 69, 1±7, 8 god., žene/muški 23/46). U ispitivanom uzorku 27 bolesnika (39%) je prethodno imalo ishemijski moždani udar dok je 42 bolesnika imalo tranzitornu ishemijsku ataku (61%). Od rizičnih čimbenika za moždani udar arterijsku hipertenziju imalo je 96% bolesnika (66/69), šećernu bolest 32% (22/69), hiperlipidemiju 86% (59/69), kardiomiopatiju 30% (21/69), fibrilaciju atrija 7% (5/69), aktivnih pušača bilo je 25% (17/69), kontralateralna okluzija 12% (8/69), kontralateralna stenoza >70% u 10% ispitanika (7/69) a kontralateralna stenoza >50% u 13% ispitanika (9/69). Bolesnici su se pratili od 7 dana do 46 mjeseci. U ispitivanom razdoblju unutar 7 dana zabilježen je 1 fatalni moždani udar sa okluzijom operirane unutanje karotidne arterije, 1 lakši (ne-fatalni) moždani udar sa okluzijom operirane karotidne unutarnje karotidne arterije te 1 asimptomatska okluzija operirane zajedničke karotidne arterije. U ostalom ispitivanom razdoblju nisu zabilježeni moždani udari, tranzitorne ishemijske atake i okluzije karotidnih arterija povezane sa prethodnom karotidnom endarterektomijom, već 2 re-stenoze operiranih unutarnjih karotidnih arterija (1 unutar 6 mjeseci i 1 unutar godinu dana od operacije). ZAKLJUČAK: Sukladno međunarodnim smjernicama naši rezultati su unutar prihvatljivih limita za provoñenje karotidne endarterektomije. U naših bolesnika okluzije karotidnih arterija su se javljale u perioperativnom razdoblju, dok su se restenoze razvijale u kasnijem razdoblju.

karotidna endarterektomija

nije evidentirano