hrvatski

Invazivna flora Hrvatske : rasprostranjenost, prostorna razdioba i ekologija

Invazivne su svojte utvrñene na 49% državnog teritorija, prosječno 4, 7 svojti na 35 km2. Najveći broj invazivnih vrsta (> 30 na jedinicu površine) utvrñen je u velikim urbanim središtima. Uočeno je, meñutim, da otoci udomljuju veći broj invazivnih vrsta u odnosu na kopnena područja istih površina, osobito otoci jugoistočnog Jadrana. Najraznolikija invazivna flora utvrñena je za poljoprivredna područja (91% svih invazivnih vrsta), potom za umjetne površine (89, 4%) i poluprirodna područja (84, 85%). Broj invazivnih svojti po jedinici površine raste s porastom raznolikosti staništa i stupnjem fragmentacije. Takoñer, utvrñeno je da broj invazivnih vrsta postupno raste od sjeverozapada prema jugoistoku države. Ove se biljke pojavljuju u relativno širokom rasponu nadmorskih visina, ali ne više od 1100 m nv, prosječno na 248, 5 m nv, s najvećom učestalošću unutar visinskog pojasa od 0 do 300 - 400 m nv, tj. s izrazito lijevo asimetričnom razdiobom. Malen broj vrsta ili njihovo potpuno odsustvo s većih nadmorskih visina snažno utječe na ekološki profil ovih vrsta i obrnuto. Klimatske odlike ovog visoko planinskog dijela područja su niski godišnji temperaturni prosjeci (< 7 °C), visoka godišnja količina oborina (> 1, 600 mm), insulacija izmeñu 2000 i 2300 h/god. i sunčevo zračenje od 4700 – 5000 Jm-2. Stupanj urbanizacije prikazan brojem stanovnika pozitivno je koreliran s utvrñenim brojem invazivnih vrsta u urbanim područjima.

invazivna flora ; rasprostranjenost ; ekologija ; prostorna razdioba ; Hrvatska

nije evidentirano