hrvatski

Hibridni identiteti: drugi i imaginarno u prozi Slavka Janevskoga

Suautorski rad nastoji motriti specifičnu proznu poetiku Slavka Janevskoga kroz nekoliko razina. Jedna od razina jest detektiranje i opis autorova strukturiranja elemenata začudnosti. Ti se elementi artikuliraju kroz psihemske, sociemske, ontemske realije. Elementi začudnosti povezani su s intrigantnom teriomorfnom, oronimografskom, zoomorfnom (bestijarij, nadnaravna bića) ikonografijom Slavka Janevskoga. S tim se pristupom nužno dotiče autorov naglašeni sluh za mitotvorno i predajno. U radu se prate i transformacije objektivne slike realnosti u subjektiviziranim i estetiziranim aspektima narativnih struktura te lirske interpolacije u narativnom proznom tkivu kojim su antropološke kategorije dovođene u širi, kulturno određeni, intersubjektivni okvir. Analiza uključuje i detektiranje modelacije Drugoga, "mi" – "ono" – "oni" odnosa, posebice u žanru novopovijesnih proza i putopisnih opservacija Janevskoga. Poetika Slavka Janevskog promatra se u kontekstu suvremene europske literature, napose unutar regije, njenih tradicijskih ishodišta i njihove literarne transpozicije u proznim tekstovima obajavljenim tijekom druge polovine 20. stoljeća.

Slavko Janevski; imagologija; imaginarij; Drugi

nije evidentirano