hrvatski

Modeliranje utjecaja spajanja na uspješnost društava za osiguranje na hrvatskom tržištu osiguranja

Globalizacijski procesi i sve jača konkurencija primorali su mnoge gospodarske subjekte na traganje za različitim načinima snaženja njihove konkurentske sposobnosti. Između niza takvih načina jedan od posebno interesantnih načina su spajanja poduzeća. Spajanja poduzeća se provode u različitim industrijama, a jednako tako su prisutna i u industriji osiguranja. U ovom radu se istražuju učinci spajanja društava za osiguranja na hrvatskom tržištu osiguranja na način da su provedene tri analize. Prva se odnosi na istraživanje utjecaja spajanja na kretanje koncentracije, druga analiza se odnosi na istraživanje karakteristika društava za osiguranje koja su bila ciljana društva u transakcijama spajanja, a treća analiza se bavi istraživanjem utjecaja spajanja na poslovanje društava stjecatelja i ciljanih društava nakon spajanja. Podaci koji su poslužili za to istraživanje obuhvatili su razdoblje od 1998. do 2009. godine. Prvi učinak spajanja koji se istražuje u radu je stupanj koncentracije. Stupanj koncentracije se promatra pomoću četiri pokazatelja, i to: koncentracijskog omjera četiri i osam vodećih društava, Herfindahl-Hirschmanovog indeksa (HH indeks) i indeksa entropije, pri čemu je kao osnova za izračun uzeta ukupna zaračunata bruto premija, premija životnih i neživotnih osiguranja, te vrijednost ukupne imovine. Vrijednosti navedenih pokazatelja mjerenih na temelju ukupne zaračunate bruto premije i ukupne imovine upućuju na zaključak, s obzirom da su vrijednosti HH indeksa između 1000 i 1800, da hrvatsko tržište osiguranja pripada umjereno koncentriranom tržištu. Mjereno, pak, na temelju ukupne zaračunate bruto premije, hrvatsko tržište osiguranja, s obzirom da četiri vodeća društva za osiguranje imaju tržišni udjel veći od 60%, pripada strukturi poznatoj kao čvrsti oligopol. Međutim, promatrano sa stajališta zaračunate bruto premije neživotnih osiguranja, hrvatsko tržište, s obzirom da vrijednosti HH indeksa prelaze 1800, pripada visoko koncentriranom tržištu, te, s obzirom da četiri vodeća društva drže više od 60% tržišta, tržišnoj strukturi poznatoj kao čvrsti oligopol. Nasuprot tržištu neživotnih osiguranja, tržište životnih osiguranja je nisko koncentrirano, jer HH indeks poprima vrijednosti ispod 1000, a i tržišni udjel četiri vodeća društva je ispod 60%. Također se može zaključiti da hrvatsko tržište osiguranja ne karakterizira postojanje dominantnog društva za osiguranje jer su tržišni udjeli lidera mjerenih ukupnom zaračunatom bruto premijom, ukupnom imovinom i zaračunatom bruto premijom životnih i neživotnih osiguranja ispod 40%. Polazeći sa stajališta da sva društva za osiguranje nisu jednako pogodna, odnosno poželjna za spajanje, u radu je, također, provedena i logistička regresijska analiza s ciljem razlikovanja karakteristika društava za osiguranje koja su bila ciljana društva, odnosno analiza čiji je cilj bio otkriti motive spajanja određenih društava za osiguranje. Takva analiza otkriva važnu spoznaju prema kojoj su društvima za osiguranje svojstvena određena obilježja koja ih čine potencijalnim ciljanim društvima za spajanje. Iz rezultata provedenog empirijskog istraživanja proizlazi da su, od osamnaest nezavisnih varijabli uključenih u model, koeficijent zaduženosti, veličina mjerena zaračunatom bruto premijom i veličina mjerena ukupnom aktivom statistički značajne varijable, odnosno ove varijable najbolje predviđaju hoće li neko društvo za osiguranje postati ciljano društvo u aktivnostima spajanja. Vjerojatnost spajanja pozitivno je povezana s koeficijentom zaduženosti i veličinom mjerenom zaračunatom bruto premijom, dok je negativno povezana s veličinom mjerenom ukupnom aktivom. Konačno, držeći da se spajanjem, odnosno okrupnjavanjem društava poboljšava njihova konkurentska pozicija, na temelju različitih pokazatelja poslovanja provedeno je istraživanje zavisnom analizom varijance o utjecaju spajanja na poslovanje društava stjecatelja i ciljanih društava za osiguranje nakon spajanja pri čemu se istraživanje temeljilo na šesnaest varijabli. Iako zbog malog uzorka rezultati ovog istraživanja nisu statistički značajni, ipak ukazuju na određene trendove koji su pokazali da je nakon spajanja kod društava stjecatelja došlo do porasta veličine mjerene zaračunatom bruto premijom i aktivom kao i porasta tehničkih pričuva, dok je kod ciljanih društava došlo do poboljšanja poslovanja u vidu povećanja veličine mjerene aktivom, te porasta financijske stabilnosti u obliku povećanja tehničkih pričuva i smanjenja razmjera troškova.

spajanje društava za osiguranje; tržište osiguranja; karakteristike ciljanih društava

nije evidentirano