hrvatski

Socijalna distanca: antidiskriminacijske politike i društveno okruženje

Socijalna distanca prema pojedinim društvenim skupinama uobičajeno se smatra pokazateljem negativnih društvenih stavova te društvenih predrasuda, a koje mogu biti podloga društvene akcije prema takvim skupinama. Stoga je socijalna distanca koncept koji je posebice relevantan u području antidiskriminacijskih politika. Kako je u Hrvatskoj razvoj ovog područja vrlo recentan, razumijevanje socijalne distance u okviru interpretacije i implementacije antidiskriminacijskih politika izdvaja se kao bitno područje interesa iz akademske perspektive te perspektive javnih politika. No, to je također i područje čije razumijevanje zahtjeva smještanje problema ne samo u uži hrvatski kontekst, već i u širi kontekst postkomunističkih društava i sveobuhvatnih društvenih promjena koja su ista doživjela u proteklih 20 godina. U radu ćemo, stoga, temeljem rezultata Europskog istraživanja vrijednosti (EVS) 2008. godine analizirati socijalnu distancu (mjerenu pitanjem koga, od ponuđenih skupina, ne biste željeli imati za susjeda) i to prema Romima, homoseksualcima, imigrantima, te Muslimanima. Riječ je o skupinama koje su u većini europskih zemalja marginalizirane i/ili koje su češće objekt diskriminacijskih stavova i ponašanja. Osim prikaza podataka o socijalnoj distanci analizirat ćemo utjecaj sociodemografskih varijabli (dob, spol, obrazovanje, urbano-ruralno) te utjecaj ideološko-svjetonazorskih stavova (religioznost te vrijednosna skala tradicionalno-moderno). Posebno nas zanima mogu li isti svjetonazorski stavovi mogu objasniti distancu prema različitim skupinama. Pri analizi ovog problema, posebnu ćemo pažnju posvetiti utjecaju religijskih aspekata na socijalnu distancu prema izabranim skupinama. Ovaj religijski element analize izdvaja se kao važan upravo zbog religijskih društvenih promjena koja su obilježila Hrvatsku, ali i druge postkomunističke zemlje nakon raspada komunističkih režima. Pri tome se pogotovo misli na religijsku re-tradicionalizaciju koja ta društva proživljavaju nakon sloma bivših ateističkih režima. S obzirom na rakurs anti- diskriminacijskih politika, zanimljiva je i činjenica povezivanja religijskog identiteta s nacionalnim identitetima u mnogim zemljama, a upravo se veći naglasak na uskom nacionalnom identificiranju može povezati s povećanjem ksenofobije ili socijalnog hostiliteta prema grupama koje sa nađu na „drugoj strani“ (poput, na primjer, Roma, imigranata i Muslimana). Također, s obzirom na jačanje tradicionalne religioznosti, nameće se i potreba razmatranja socijalne distance prema homoseksualnim skupinama. Hrvatski rezultati o socijalnoj distanci prema Romima, imigrantima, homoseksualnim skupinama i Muslimanima će u ovom radu biti analizirani u kontekstu postkomunističkih zemalja. Naime, neovisno o mnogim razlikama među njima, postkomunističke zemlje su zemlje velikih vrijednosnih i društvenih promjena te zemlje, koje usprkos tim promjenama, i dalje osjećaju biljeg naslijeđenog autoritarizma. No, tu ćemo analizu dalje proširiti usporedbom s južnoeuropskim zemljama, koje s Hrvatskom te dijelom drugih postkomunističkih zemalja dijele niz kulturoloških specifičnosti. S obzirom na fokus naša analize, ključna je sličnost upravo u većoj ulozi religije i tradicionalne obitelji / tradicionalnih vrijednosti u društvenom razvoju. Stoga će nam smještanje Hrvatske u postkomunistički kontekst te usporedba s južnoeuropskim zemljama omogućiti izdvajanje ključnih društvenih sličnosti i razlika u utjecaju na socijalnu distancu, a što je podloga boljeg razumijevanja implikacija istih za anti- diskriminacijske politike.

socijalna distanca ; antidiskriminacijske politike ; religija

nije evidentirano