hrvatski

Konstitucionalizam i sudski aktivizam - ustavna demokracija između zahtjeva za vladavinom većine i protuvećinskog argumenta

Na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće širom svijeta se je odvijalo spektakularno širenje konstitucionalizma. Najuočljivije obilježje tog novog vala u razvoju ustavnosti i demokracije su novi ustavi. U otvorenom procesu političke tranzicije nestali su socijalistički režimi u europskim državama, kao i brojni autoritarni režimi u Latinskoj Americi, Aziji i Africi. Umjesto njih grade se nova ustavnopolitička uređenja čija su najvažnija obilježja obrana, zaštita i promocija načela ljudskog dostojanstva i temeljnih prava. Pojavu tih novih ustava najčešće prati, između ostalog, stvaranje ustavnog sudstva. Ustavni sudovi dobijaju posebni zadatak u obrani i zaštiti novostvorenog ustavnog poretka. U tu svrhu se tim institucijama dodjeljuje pravo proglašavanja neustavnima svih onih pravnih normi koje vrijeđaju ustav te im se omogućuju efikasna sredstva za brzu i učinkovitu zaštitu temeljnih prava. Novostvoreni sustavi ustavne kontrole pritom su u pravilu poticali pojavu sudskog aktivizma kao procesa širenja ustavnodemokratskih vrednota, načela i prava na niz područja političkog i socijalnog života. Pojam sudskog aktivizma nije jednoznačan, o čemu svjedoče i različita, ponekad dijametralno suprotna shvaćanja te pojave. Kao i niz drugih važnih pojmova teorije i prakse suvremene ustavnodemokratske države i taj pojam ima više lica. Analizirajući u ovom radu višestoljetnu evoluciju teorije i prakse ustavnodemokratske države, identificiraju se različita lica sudskog aktivizma. Dihotomija između aktivističkog i njemu suprotnog samoograničavajućeg pristupa u različitim razdobljima i različitim sustavima organizacije ustavnodemokratske države i društva imala je različit smisao, odnosno isti se je tražio na različite načine. U radu se ukazuje na okvire i razloge koji suce usmjeravaju na aktivistički, odnosno na samoograničavajući pristup. U dosadašnjem procesu izgradnje ustavne demokracije u Republici Hrvatskoj ostvarena je mjera ustavnosudskog aktivizma bila pozitivan doprinos sveukupnoj afirmaciji i konsolidaciji ustavnopravnog sustava. Konstruktivno i uravnoteženo aktivističko djelovanje sudaca koji imaju ovlast kontrole zakonodavne većine značajno doprinosi učvršćivanju i otvaranju novih ustavnodemokratskih vizija hrvatskog društva. Zbog toga sudski aktivizam kao oblik preuzimanja odgovornosti za posljedice institucionalnog i individualnog ustavnopravnog djelovanja zauzima legitimno mjesto unutar teorije i prakse hrvatske ustavne demokracije.

konstitucionalizam; sudski aktivizam

nije evidentirano