hrvatski

BIOPLIN – NAČIN GOSPODARSKI ISPLATIVOG ZBRINJAVANJA RIBLJEG OTPADA

Svakodnevni porast i intenzifikacija akvakulturne proizvodnje rezultira i većom količinom otpada u ovoj poljoprivrednoj grani. Negovo je podrijetlo dvojako: nusproizvodi podrijetlom od riba koji nisu za ljudsku uprabu (nejestivi dijelovi tijela ili cijele ribe) i otpadne vode, odnosno kruta tvar iz otpadnih voda recirkulacijskih i protočnih uzgojnih sustava. Većini hrvatskih proizvođača ribe zbrinjavanje otpada predstavlja problem i izvor dodatnih troškova. Ovaj se problem uglavnom rješava ugovorima s tvrtkama registriranim za sakupljanje i transport nusproizvoda životinjskog podrijetla, koji se potom neškodljivo uklanjaju u spalionoci. Otpadne vode se „eventualno“ prečišćavaju prije ispuštanja u recipijente, što iziskuje kupnju dodatne opreme bez ostvarivanja bilo kakvog profita. U posljednje se vrijeme diljem svijeta sve veća pozornost poklanja alternativnim načinima zbrinjavanja otpada koji će uz pozitivan učinak na okoliš osigurati i dobivanje ekonomski vrijednog proizvoda. Ovakve načine zbrinjavanja predstavljaju prerada ribljeg otpada u mikrobiloški stabilnu silažu i kompost te proizvodnja energije iz obnovljivih izvora, u prvom redu bioplina i biodizela. Za razliku od biodizela, i digestat koji predstavlja nusproizvod pri proizvodnji bioplina dalje se prerađuje koristi kao gnojivo. Bioplin predstavlja proizvod biološkog razlaganja organskog otpada postupkom anaerobne digestije. Sami postupak anaerobne digestije značajan je ne samo s ekonomskog aspekta, već i s aspekta zaštite okoliša: onemogućuje se emisija metana koja je rezultat nekontroliranog anaerobnog razlaganja organske tvari u atmosferu (metan ima 21 puta veći učinak na globalno zatopljenje od ugljikovog dioksida), smanjuje se uporaba fosilnih goriva a time i emisija ukljikovog dioksida u okoliš. Na ovaj se način mogu iskoristiti i istaložene krute čestice iz otpadne vode ribljih farmi i nejestivi nusproizvodi od ribe. Prije samog procesa anaerobne digestije riblji se otpad podvrgava postupku higijenizacije/pasterizacije (usitnjavanje na maksimalnu veličinu čestica 12 mm koje se potom izlažu toplinskom tretmanu na 70 °C u trajanju od 60 minuta). Za postizanje što profitabilnije proizvodnje bioplina preporuča se miješanje ribljih nusproizvoda sa stajskim gnojivom zbog njegovog visokog puferskog kapaciteta, najčešće goveđim ili svinjskim. Na ovaj se način uspješno može integrirati akvakultura, stočarska proizvodnja i proizvodnja energije iz obnovljivih izvora. Velika bioplinska postrojenja u kojima se uz ostale nusproizvode životinjskog podrijetla iskorištava i riblji otpad za proizvodnju toplote i električne energije postoje u Danskoj već dvadesetak godina. Posljednjih je godine, posebice u Njemačkoj, u vrtoglavom porastu broj malih obiteljskih bioplinskih postrojenja koja predstavljaju integraciju farmskog uzgoja i proizvodnje bioplina. Proizvedeni bioplin se potom koristi za zagrijavanje uzgojnih pogona i proizvodnju električne energije. U ovom je radu opisana tehnologija proizvodnje bioplina kao i osnovni zakonski propisi koji ju reguliraju.

bioplin; riblji otpad

nije evidentirano