hrvatski

MUTACIJE/DELECIJE EGFR GENA KOD PACIJENATA S KARCINOMOM PLUĆA NEMALIH STANICA

UVOD: Rak pluća predstavlja najčešći oblik raka u muškaraca i treći po učestalosti rak u žena. Rak pluća se najčešće dijagnosticira kada je bolest već uznapredovala i kada su terapijske mogućnosti ograničene, a prognoza bolesti loša. U Hrvatskoj se godišnje dijagnosticira preko 2500 novih bolesnika s karcinomom pluća od čega 85% čine bolesnici s karcinomom pluća nemalih stanica. Aktivirajuće mutacije/delecije EGFR gena, koje uzrokuju kontinuiranu aktivaciju EGFR receptora, prisutne su kod približno 20% pacijenata s dijagnosticiranim karcinomom pluća nemalih stanica. Pacijenti koji imaju mutacije/delecije EGFR gena u tirozin kinaznoj domeni, su kandidati za terapiju inhibitorima tirozin kinaza, te se kod tih pacijenata terapija pokazala uspješnom. Našu studiju proveli smo u svrhu određivanja tipa mutacija/delecija i njihove prevalencije u skupini pacijenata s dijagnosticiranim karcinomom pluća nemalih stanica. ISPITANICI I METODE: U studiju je bilo uključeno 150 pacijenata s adenokarcinomom pluća, prosječne dobi 62 godine (raspon 36-84 godine), 79 žena i 71 muškarac. Uzorke su činili: citološki uzorci uzeti tijekom bronhoskopije (razmazi briseva bronhalne četkice, otisci tumora, kateter aspirati, pleuralni izljevi), bioptati limfnih čvorova, transtorakalne biopsije i patohistološki uzorci tumora uklopljenih u parafinske kocke. Citološki uzorci su bojani May-Grunwald-Giemsa metodom, a patohistološki hematoksilin-eozinom, te je na preparatima označeno područje s najvećim brojem tumorskih stanica. Iz materijala dobivenog preciznim struganjem sa označenih stakala ili mikrodisekcijom izolirana je DNA. Eksoni 19 i 21 EGFR gena su amplificirani, sekvencirani Big-DyeTermination metodom te analizirani na ABI 310 sekvenceru, koristeći ABI PRISM Sequencing Analysis software v 5.4 . REZULTATI: Od 150 pacijenata uključenih u naše istraživanje, 28 pacijenata (18.7%) imalo je delecije/mutacije eksona 19 i 21 EGFR gena. Delecije u eksonu 19 su pronađene kod 15 pacijenata (prosječna dob: 61 godina, raspon: 36-78 godina), a mutacije u eksonu 21 kod 13 pacijenata (prosječna dob: 64 godine, raspon: 41-83 godina). Naši rezultati pokazali su veliku raznolikost delecija u eksonu 19 (del E746-A750 utvrđena je kod 7 pacijenata, dok su svi ostali imali različite tipove delecija) (Tablica1, Slike 1 i 2). Predominantna mutacija u eksonu 21 je L858R, koja je utvrđena kod 12 pacijenata dok je samo jedan pacijent imao mutaciju L861Q ZAKLJUČAK: U skupini pacijenata s karcinomom pluća nemalih stanica koji su bili uključeni u studiju, utvrđena je prevalencija mutacija/delecija od 18, 7% što je u skladu s rezultatima sličnih studija koje su pokazale da se prevalencija kreće u prosjeku od 15 do 20%. Ovi rezultati potvrđuju važnost testiranja EGFR genskog statusa kao prediktivnog i prognostičkog molekularnog biljega u liječenju bolesnika s karcinomom pluća nemalih stanica. Utvrđivanje genskog statusa EGFR gena omogućit će odabir upravo onih pacijenta kod kojih će terapija inhibitorima tirozin kinaza imati željeni učinak i maksimalno pridonijeti poboljšanju njihove prognoze.

EGFR; mutacije; karcinom pluća nemalih stanica

nije evidentirano