hrvatski

Jabuke i kruške ili kako razvijati interkulturalnu kompetenciju

Uspješna interakcija s osobama druge kulture na stranome jeziku nezamisliva je bez interkulturalne sastavnice komunikacijske kompetencije. Stoga interkulturalna kompetencija − znanje o drugima i znanje o sebi − mora biti integralnim dijelom svakog učenja/poučavanja stranog/drugog jezika. Dosadašnja proučavanja hrvatskoga jezika kao stranog/drugog uglavnom su bila usmjerena na jezične sadržaje, a kulturološki sadržaji postali su predmetom istraživanja i izravnije uključivani u nastavu tek posljednjih godina. Radionica propituje odnos između jezika i kulture s dva stajališta: kulturno osviještenog lektora i kulturno osviještenog studenta. (Hrvatski) lektori na slavističkim (i drugim) studijima stranih sveučilišta istovremeno su posrednici vlastite kulture i stranci u tuđoj kulturi. Postavlja se pitanje kako pomiriti tu dihotomiju. Lektori bi morali biti upoznati s kulturom zemlje u koju su upućeni, odnosno kulturom skupine koju poučavaju te sposobni prilagoditi joj se u cilju razvijanja vlastite, ali i interkulturalne kompetencije svojih studenata. Studenti na stranim sveučilištima (za razliku od stranih studenata na domaćim sveučilištima) čine kulturno homogene skupine u kojima se osvještavaju različitosti hrvatske i strane kulture i koje se pripremaju za bolje razumijevanje strane (hrvatske) kulture. Kao poseban problem nameće se pitanje kako predstaviti hrvatsku kulturu u različitim okruženjima. Propituje se također je li uopće moguće ponuditi unificiran pristup kulturološkim sadržajima s obzirom na raznolikost potreba i predznanja studenata, a imajući u vidu manje, ali i veće razlike između vlastite i strane kulture te mnoge stereotipe i predrasude koji ih prate. Različite se kulture međusobno uspoređuju, suprotstavljaju i aktivno prožimaju. Kako učimo o kulturi drugoga, a istovremeno i o vlastitoj kulturi, pokazuje se u sklopu komunikacijsko-kontrastivnog pristupa, i to na primjeru tematske cjeline Hrvatska za stolom. Uspoređuju se iskustva hrvatskih lektora na nekim stranim sveučilištima (evropska i sveučilišta na drugim kontinentima) te domaćim sveučilištima (Zagreb, Rijeka, Split). Navodi se također primjer ljubljanskog sveučilišta, gdje je akademske godine 2009/10. pokrenut kolegij Južnoslavenske kulture i civilizacije, koji uključuje lektorske vježbe i samostalna izlaganja studenata o kulturi i civilizaciji zemalja nastalih nakon raspada bivše Jugoslavije – Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije i Srbije. Zaključuje se da se programi i sadržaji kulturoloških kolegija trebaju neprestano revidirati i prilagođavati različitim sredinama i skupinama. Osim toga bez stalnoga stručnog usavršavanja lektora, koji će i sami biti osposobljeni uspoređivati i suprotstavljati različite kulture, ne može se govoriti o razvijanju interkulturalne kompetencije.

interkulturalna komunikacijska kompetencija ; kulturološki sadržaji ; hrvatski kao drugi i strani jezik/inojezični hrvatski

nije evidentirano