hrvatski

130 godina hrvatske sveučilišne farmacije

Studij farmacije na Sveučilištu u Zagrebu utemeljen je 1882. odlukom cara i kralja Franje Josipa I. Relativno rano iskazana potreba za stavljanje hrvatske farmacije na znanstvene temelje ima korijene u iznimno dugoj i bogatoj tradiciji hrvatskog ljekarništva. Najstarije javne ljekarne u dalmatinskim gradovima otvorene su u 13. stoljeću, kratko nakon objave čuvenog edikta cara Friedricha II. iz 1240. kojim se odjeljuje farmacija od medicine. Utemeljenjem Zagrebačkog sveučilišta u modernom smislu (1874.) stvoreni su uvjeti za razvoj sveučilišne farmacije. Naporima Hrvatsko-slavonskog ljekarničkog zbora i profesora Mudroslovnog fakulteta, osnovan je farmaceutički učevni tečaj s programom koji je tada vrijedio i u drugim sveučilišnim centrima Austro-Ugarske Monarhije. Time je ostvarena težnja hrvatskih ljekarnika da se obrazuju u svojoj domovini na materinjem jeziku. Uvjeti za upis na studij bili su: tri godine vježbeničkog rada u ljekarni i položen tirocinijski ispit, te još dvije godine rada u ljekarni u svojstvu asistenta farmacije. Studij je trajao dvije godine, a nakon položenih ispita polaznik je dobivao diplomu magistra farmacije. Buran razvoj prirodnih znanosti na početku 20. stoljeća, na koji se oslanjala farmacija, rezultirao je nizom reformi studija farmacije. Najznačajnija je uvođenje četverogodišnjeg studija farmacije i osnivanje Farmaceutskog odjela Filozofskog fakulteta (1928). Godine 1942. utemeljen je samostalni Farmaceutski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, koji 1963. mijenja ime u Farmaceutsko-biokemijski (FBF). Danas se na FBF-u izvode dva integrirana preddiplomska i diplomska studija (studij farmacije i studij medicinske biokemije). Od poslijediplomskih programa postoji sveučilišni poslijediplomski doktorski studij Farmaceutsko-biokemijske znanosti, te osam sveučilišnih specijalističkih studija

farmacija; Farmaceutsko-biokemijski fakultet; obljetnica

nije evidentirano