hrvatski

Stanovanje za starije na primjeru analize zagrebačkih domova umirovljenika

O starosti i starenju kao prirodnom procesu postoje vrlo različiti osobni, iskustveni i stručni sudovi i shvaćanja. Sa starošću se susreće svatko od nas i ona je prisutna u svim životnim situacijama. Stanovanje kao jedan od nezaobilaznih segmenata života, a posebno onaj dio koji se odnosi na stanovanje starije populacije, ima mnoštvo specifičnosti. U ovom radu autor se bavi istraživanjem i analizom postojećih institucionalnih oblika stanovanja starijih osoba na primjerima takvog stanovanja u gradu Zagrebu. U uvodnom dijelu obrazlažu se osnovni pojmovi vezani uz starost i starenje, odnos društvene zajednice prema problematici stanovanja u starijom životnoj dobi, demografski, sociološki i socioekonomski vidovi starenja, te njihov utjecaj i posljedice na društvo u cjelini. Obzirom na kompleksnost procesa starenja, u uvodu se navodi, uz postojeće temeljne znanosti koje se bave problematikom starenja i starosti, i pojava relativno nove znanstvene discipline - gerontehnologije, čiji je zadatak da interdisciplinarnim istraživanjima razvija nove metode u svrhu olakšanja života starih ljudi. Drugo poglavlje sadrži kratak povijesni pregled stanovanja starih ljudi s posebnim osvrtom na današnje tipove stanovanja za stare u svijetu i u Hrvatskoj. Uspoređujući odabrane primjere, uočene su velike razlike između mnoštva raznovrsnih mogućnosti smještaja - stanovanja, brige i skrbi za stare osobe u zapadnoeuropskim državama, a posebno u SAD-u, i situacije u Hrvatskoj. Za provedbu komparativne analize zagrebačkih domova umirovljenika, bilo je potrebno definirati posebne elemente sistematizacije. Tako su u trećem dijelu rada formirani elementi koji prikazuju karakteristike fizičkog okoliša, potrebni pri analiziranju lokacija, zatim sociodemografske karakteristike kao sastavni dio u formiranju programskih osnova stanovanja starih osoba, i konačno, arhitektonski elementi kao dio projektnog programa koji pruža informacije o kvantifikacionim podacima postojeæih ili budućih korisnika te o veličini pojedinih prostornih sklopova. U četvrtom poglavlju je, prema prethodno definiranim elementima sistematizacije, napravljena komparativna analiza lokacija domova umirovljenika i valorizirani su određeni arhitektonski dijelovi svakog doma s posebnim naglaskom na projektni program, zajedničke i prateće sadržaje, te stambene prostore - sobe. U zaključnom dijelu rada konstatira se da postojeća stambena problematika starih ljudi nije dio društvenog sistematičnog i planskog pristupa, već niz pojedinačnih, manje ili više zadovoljavajućih projekata. Zbog toga se predlaže, na temelju izvršenih analiza, postavljenih kriterija i elemenata sistematizacije, nastavak istraživanja vezanih uz formiranje općeg modela stanovanja za stare ljude.

arhitektura; dom umirovljenika; arhitektonske zapreke; stariji ljudi

nije evidentirano