hrvatski

Katolička crkva i modernizam

U ovom članku autor želi osvijetliti krizno stanje katoličke teologije u modernističkom razdoblju, s jedne strane, i njezinu obnovu u vrijeme pontifikata trojice papa: Pia IX., Leona XIII., i Pia X., s druge strane. U svom članku on ističe da je ovo jedno od najtežih i najmanje pogodnih razdoblja za katoličku teologiju. U obrani svoga identiteta u apsolutističkim nacionalnim državama, katolička je Crkva tražila svoj spas tako što je na sve moguće načine htjela sačuvati vlastiti identitet pred udarom novih ideja koje su se sve više isticale u filozofiji, politici, pedagogiji i drugim društvenim znanostima u vrijeme modernizma. U ovom razdoblju u sveukupnom kulturnom stvaralaštvu zapaža se društvena uniformnost tako što posvuda prevladava duh sekularizma, pozitivizma i imanentizma. U razdoblju između XIX. i XX. stoljeća postojala su dva oprečna pravca: s jedne strane neoskolastici (Scheeben, Billot, Fardeil, itd), te, s druge, teolozi oduševljeni modernizmom (Loisy, Le Roy, Tyrrel, Murri, i drugi). Neoskolastici su još uvijek slijepo usredotočeni na tradiciju, bilo kad je riječ o sadržaju, bilo o metodama. Modernisti su nastojali otvoriti teologiju modernom duhu, poput liberalnih protestanstskih teologa, dajući prednost povijesnom vidiku, povijesnim istraživanjima, povijesnim kritikama i čovjekovoj subjektivnosti.

modernizam; katolička crkva; modernisti

nije evidentirano