hrvatski

Izotopni sastav siga iz speleoloških objekata istočnojadranskih otoka kao pokazatelj promjena u paleookolišu

Za potrebe ovog doktorskog rada analizirane su sige i uzorci prokapne vode iz osam speleoloških objekata sa sedam otoka duž istočne obale Jadrana (Biserujka na Krku, Banićeva pećina na Cresu, Medvjeđa špilja na Lošinju, Strašna peć na Dugom otoku, Špilja u Vrdolje na Braču, Kraljicina spilja na Visu te Vela i Mala spilja na Mljetu). Cilj rada je na temelju starosti i varijacija omjera izotopa 18O i 16O te izotopa 13C i 12C iz analiziranih siga dobiti informacije o promjenama u paleookolišu, posebice u posljednjih 10 000 godina, te na osnovi izotopnog zapisa utvrditi sličnosti i razlike paleoklimatskih promjena i promjena u okolišu pojedinih dijelova hrvatskog dijela istočnog Jadrana. Za određivanje starosti siga korištena je metoda 230Th/234U Multi Collector Inductively Coupled Plasma Mass Spectrometry (MC ICP-MS) dok su mjerenja omjera stabilnih izotopa 13C/12C i 18O/16O u sigama te 18O/16O u uzorcima vode prokapnice provedena na uređaju Finnigan GasBenchII. Omjeri stabilnih izotopa 2H/1H u uzorcima vode prokapnice mjereni su pomoću uređaja Thermo Finnigan High Temperature Conversion Elemental Analyzer (TC/EA). Analizirane sige obuhvaćaju razdoblje od gornjeg pleistocena (119 ka) do gornjeg holocena (1, 5 ka), no uz brojne prekide u rastu. Utvrđeno je da postoje razlike u načinu taloženja siga s obzirom na prijelaz iz toplih u hladna i vlažnih u suha razdoblja, da je područje istočnog Jadrana granično područje atmosferskog utjecaja Atlantika i Mediterana te nekoliko značajnih promjena δ18O i δ13C, popraćenih promjenom brzine rasta i teksture analiziranih siga. Podudarnost između uočenih promjena 18O i δ13C analiziranih siga s promjenama 18O ledene jezgre N.GRIP, 18O i δ13C siga iz spilja Soreq (Izrael), Corchia (Italija) i Villars (Francuska) u istom vremenskom intervalu, ukazuje da su na njih utjecali isti i/ili slični čimbenici koji su odraz globalnih promjena u paleookolišu. Među najznačajnijim promjenama za vrijeme MIS 5 su događaji uočeni prije 109, 9 ka i 105, 5 ka, kada su uvjeti u okolišu istočnog Jadrana bili suši i hladniji u odnosu na relativno hladan podstadij 5d, odnosno topli stadij 5e te stoga vrlo vjerojatno označavaju kraj Eemianske faze na istraživanom području. Razdoblje holocena obilježeno je brojnim oscilacijama izotopnih zapisa koji odražavaju brojne i nagle promjene u paleookolišu. Unatoč oscilacijama izraženo je povećanje izotopnih vrijednosti od ranog prema kasnom holocenu što prvenstveno upućuje na sve suše uvjete na području istočnog Jadrana, isprekidane povremenim vlažnim fazama.

sige; izotopi; paleookoliš; istočni Jadran

nije evidentirano