hrvatski

Logopedska dijagnostika i tretman disfagija u oboljelih od Alzheimerove bolesti

Promjene u kortikalnoj kontroli gutanja u ovoj populaciji počinju prije pojave simptoma disfagije. Teškoće hranjenja i gutanja su posebno prisutne u kasnijim fazama bolesti. Fiziološke promjene koje se javljaju u bolesti (smanjena efikasnost oralne faze, kašnjenje početka refleksa gutanja, smanjeno laringealno podizanje i faringealno slabljenje, slabljenje osjeta okusa i mirisa) su najvažniji uzročnici nedostatne prehrane i unosa tekućine jer zahtijevaju značajno dulje vrijeme obroka. Kako bolest napreduje pseudobulbarna disfagija postaje izraženija i može uključivati slabljenje refleksa sve do nemogućnost gutanja. Kod apraksije za hranjenje dolazi do teškoća pokretanja oralne faze gutanja. Prema navodima u literaturi može se javiti agnozija za hranu. U oboljelih dolazi do značajnog kašnjenja oralne faze tijekom pijenja i produljenog vremena između dva gutljaja. U ovih bolesnika često je prisutna aspiracija koja dovodi do pneumonije. Terapijski postupci najviše ovise o kognitivnim sposobnostima pacijenta. Najčešće se primjenjuju tehnike poboljšanja oralne i faringealne faze gutanja (gutanje s naporom, supraglotičko gutanje) i vježbe orofaringealne muskulature (Masako vježbe, Mendelsohnov manevar). Logopedske usluge osobama oboljelim od Alzheimerove bolesti mogu poboljšati kvalitetu života i smanjiti rizik od pothranjenosti, te aspiracije tijekom hranjenja i pijenja.

disfagija ; dijagnostika ; tretman

nije evidentirano