hrvatski

Djelovanje graditeljskih radionica u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Štajerskoj u 18. stoljeću

U srednjoj Europi u 18. stoljeću djeluju velike graditeljske radionice, koje se svojom organizacijom rada, određenom i strogim cehovskim ograničenjima, uvelike nastavljaju na srednjovjekovnu praksu. Radionice vode udomaćenim pripadnici graditeljskih obitelji sjevernotalijanskog porijekla, kao što su Carlone ili dell'Allio, te graditelji domaćeg porijekla. Iako je arhitektura tog razdoblja u velikoj mjeri djelo više suradnika, u istraživanjima te građe je često naglasak na utvrđivanju autorstva, uspostavljaju se opusi pojedinih arhitekata, a da se okolnosti gradnje ne uzimaju u obzir. Ni značenje termina „arhitekt“ i „graditelj“ nije jasno određeno, što je tek u novije vrijeme postalo predmet sustavnog istraživanja (zbornik Architekt und/versus Baumeister, 2009.) U istraživanje arhitekture sjeverozapadne Hrvatske u tom razdoblju nužno je uključiti aspekte djelovanja velikih graditeljskih radionica. Pri tome posebnu važnost imaju radionice iz susjedne Štajerske, sa sjedištem u Grazu, koje od 16. stoljeća kontinuirano djeluju na našem području. Zahvaljujući praksi rada i školovanja u radionicama, Graz postaje mjesto susreta i posredovanja različitih arhitektonskih ideja na jugoistoku srednjoeuropskog prostora. Veliki broj suradnika radionica Carlonea i Stengga u samostalnim zadacima primjenjuju i dalje razvijaju iskustva i rješenja usvojena u radionicama. Kroz primjere prenošenja pojedinih tlocrtnih rješenja, karakterističnih elemenata kao što su okvir prozora te dekorativnih motiva (Graz, 1735. Pokupsko, 1736., Rogatec, 1738.) bit će istražen i njihov utjecaj na lokalne graditeljske radionice u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Naglasak će biti na istraživačkim problemima i pitanjima prenošenja utjecaja i postavljanja atribucija u arhitekturi 18. stoljeća te vezama hrvatske arhitekture sa štajerskom, posebno radionicom J.G.Stengga.

graditeljske radionice; 18. stoljeće; Hrvatska; Štajerska

nije evidentirano