hrvatski

Karakteristike mlađih dobnih skupina kao potencijalnih korisnika usluga cjeloživotnog učenja

Uloga znanja, samoučenja i ljudskog čimbenika u društvu sve je veća. U današnje vrijeme znanstveno-tehničko-tehnološke-informatičke revolucije kada fond znanja vrtoglavo raste, a mnoge stare spoznaje brzo zastarijevaju, neodrživo je smatrati da se obrazovanje zaustavlja izlaskom iz srednje škole ili fakulteta. Obrazovanje se prolongira na čitav život pojedinca. Ipak, obrazovni sustav i rezultati obrazovanja u najširem smislu determinirat će značajnim dijelom naš budući ekonomski i društveni razvitak. Stoga, ne treba staviti znak jednakosti između obrazovanja kao djelatnosti i institucionaliziranog obrazovnog sustava. Obrazovanje je pojam za cjelokupnu djelatnost u svim njezinim brojnim pojavnim oblicima: od samoučenja, osnovnih i srednjih škola, elektronskih i pisanih medija do diplomskog, poslijediplomskog i doktorskog studija. Stvaranje dinamičkog sustava obrazovanja sposobnog da prati brze društvene, znanstvene i tehnološke promjene koji će biti u funkciji stjecanja znanja i vještina mladih, zahtijeva se da čitav sustav gradi na dva temeljna načela: 1. usvajanjem cjeloživotnog učenja i 2. povezivanjem obrazovanja i rada. Hrvatsko društvo prolazi kroz proces tranzicije u društvo utemeljeno na znanju. Kao rezultat tog procesa javlja se novi pristup u obrazovanju i učenju – cjeloživotno učenje, koje u fokus stavlja pojedinca i njegove sposobnosti, a definira se kao aktivnost učenja tijekom života s ciljem unapređivanja znanja, vještina i sposobnosti unutar osobne, građanske i poslovne perspektive (Maravić, 2003.). Cjeloživotno učenje se percipira kao dio šire vizije u obrazovanju svakog pojedinca, a obrazovanje kao proces učenja „od kolijevke do groba“ (Memorandum o cjeloživotnom učenju, 2000.). Taj proces se manifestira kroz sve oblike učenja (formalno, neformalno i informalno). Znanja i navike učenja koje se stječu u najranijoj mladosti, u pravilu uvjetuju motiviranost i rezultate učenja pojedinaca u kasnijoj životnoj dobi. Usvajanje već spomenutog koncepta omogućuje ostvarivanje ciljeva ekonomske prirode kao što su: podizanje konkurentnosti, trajne zapošljivosti, mobilnosti. Važnu ulogu u osnaživanju učenja i korištenju naučenih vještina imaju visokoobrazovne institucije koje se moraju uključiti u trendove razvoja ovog koncepta. Magistarski rad na temu „Karakteristike mlađih dobnih skupina kao potencijalnih korisnika usluga cjeloživotnog učenja“ predstavlja svojevrsni istraživački izazov. Naime, na istraživačkoj sceni u Republici Hrvatskoj trenutno postoji tek nekoliko recentnih studija koje istražuju stajališta mladih spram učenja. U studijama poput Što mladi misle o obrazovanju? (Baranović, 2002.) koja je publicirana u sklopu velikog empirijskog istraživanja pod simboličnim nazivom Mladi uoči trećeg milenija i Socijalna i ekonomska slika studentskog života u Hrvatskoj: Nacionalno izvješće istraživanja EUROSTUDENT za Hrvatsku (Institut za razvoj obrazovanja, 2011.), istražuju se osobine mladih i njihov odnos prema obrazovanju, socijalni i ekonomski status te ranije obrazovne karijere kao i buduće obrazovne aspiracije. Iako se u spomenutim istraživanjima došlo do značajnih spoznaja o mladima i njihovom obrazovanju, ne postoji sustavno istraživanje koje je usmjereno na koncept cjeloživotnog učenja. Stoga, ispitivanje stajališta mlađih dobnih skupina o cjeloživotnom učenju je glavni cilj ovog rada koji će doprinijeti boljem razumijevanju njihovih obrazovnih potreba, kao i povećanju vlastite konkurentske sposobnosti pojedinca na tržištu rada.

cjeloživotno učenje ; mladi ; zapošljivost ; Veleučilište

nije evidentirano