hrvatski

Leksikon hrvatske heraldike – Hrvatski heraldičari (1): Bartol Zmajić (1907.–1984.)

Leksikon hrvatske heraldike (LHH) – nova rubrika u GiZ-u Leksikon hrvatske heraldike (LHH) zamišljen je kao kolektivno leksikografsko djelo (više autora) u kojem bi bile obrađene 3 velike cjeline: 1) hrvatski heraldičari, 2) heraldička vrela: zbornici i grbovnice, 3) heraldička terminologija. Nakana je prve serije članaka Hrvatski heraldičari u svakom broju GiZ-a prikazati po jednog značajnog hrvatskog heraldičara tako da se obradi njegov životni i profesionalni put te donese popis heraldičkih radova. Započinjemo taj niz s Bartolom Zmajićem kao najistaknutijem i najzaslužnijem hrvatskom heraldičarom druge polovine 20. stoljeća. Leksikon hrvatske heraldike – hrvatski heraldičari: Bartol Zmajić (1907. – 1984.) Hrvatski arhivist, heraldičar, numizmatičar, genealog i sfragističar Bartol Zmajić rođen je u Sušaku, danas istočni dio grada Rijeke, 19. XII. 1907. godine u plemićkoj obitelji. Sam je nosio naslov: Libero baro Bartholomaes Zmajić de Svet-Ivan iz Sušaka. Na Pravnom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1934. godine. U Državnom arhivu u Zagrebu (danas Hrvatski državni arhiv) zaposlio se 1937., a 1943. položio stručni arhivistički ispit. Višim arhivistom imenovan je 1962. Tijekom dugog arhivističkog djelovanja (1937. – 1977.) sredio mape plemstva, zbirke grbovnica, rodoslovlja, sfragisitke, grafičku zbirku, a za zbirku srednjovjekovnih isprava napisao regesta. Uredio je i fond uprave Primorskih imanja (Acta Buccarana), te fond središnje francuske uprave (Acta Gallica). Bio je istaknuti član Hrvatskog numizmatičkog društva u Zagrebu i član uredništva te nekoliko godina glavni i odgovorni urednik časopisa Numizmatičke vijesti. Također je bio u uredništvu Arhivskog vjesnika. Kao arhivist bio je članom različitih komisija, ali i predavač na tečajevima organiziranim u Historijskom institutu JAZU u Zagrebu, Institutu za historiju radničkog pokreta u Zagrebu i nešto kasnije na poslijediplomskom studiju pomoćnih povijesnih znanosti u Zadru. Držao je i pojedina predavanja iz pomoćnih povijesnih znanosti studentima Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dok je taj predmet vodio Josip Matasović. Posebno se istakao kao stručnjaka iz latinske i njemačke paleografije, numizmatike, heraldike, genealogije, sfragistike i veksilologije. Uz brojne arhivističke i numizmatičke, temeljni su mu radovi iz heraldike proizašli iz dobrog poznavanja latinskog i njemačkog jezika te hrvatske i europske povijesti. Po svjedočanstvu suvremenika rado je pomagao i bio na usluzi brojnim istraživačima. Zmajićeve heraldičke radove moguće je grupirati u tri skupine: knjige i zbornici, studije i kraći članci, te enciklopedijski prilozi. No, među prvima je jedan zbornik. Naime, Zmajić je na poziv Viktora Antuna Duišina sudjelovao, uz Aleksandra Kulmera, Milana Praunspergera, Alfreda Makanca i Ivana Dominisa, u izradi Heraldičkog zbornika – Zbornika plemstva u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, Bosni i Hercegovini, Dubrovniku, Kotoru i Vojvodini (Zagreb 1938. – knj. I /A-H/ ; Zagreb 1939. – knj. II, 1. sv. /I-J/). U Kulturno poviestnom zborniku Zagrebačke nadbiskupije (1944) objavio je rad o Grbovima zagrebačkih biskupa i nadbiskupa dok u Spomen knjizi Zbora liječnika Hrvatske pod naslovom Iz hrvatske medicinske prošlosti obrađuje Medicinske simbole u grbovima naših liječnika, ljekarnika i ranarnika (1954). Godine 1971. u izdanju Školske knjige objavljuje udžbenik, potaknut među ostalim svojim predavačkim angažmanom, Heraldika, sfragistika, genealogija namijenjen studentima i stručnjacima, a koji mu je postumno objavljen 1996. u prerađenom i dopunjenom izdanju pod naslovom Heraldika, sfragistika, genealogija, veksikologija i u prilogu prvi hrvatsko-njemačko-talijanski Rječnik heraldičkog nazivlja. Šteta je samo što nema i latinskog stupca u tome korisnom priručniku. Rječnik su, na temelju Zmajićeva rukopisa, za objavljivanje priredili Ružica Kolarević Kovačić i Giovanni Radossi. Redakturu knjige izvršio je Petar Strčić, ujedno pisac predgovora i pogovora o djelu i autoru. Među studijama prvo mjesto zauzima iznimno važan i jedinstven Zmajićev rad: Razvitak heraldike u banskoj Hrvatskoj (Vjesnik Hrvatskog državnog arhiva XI/1945). Također pažnju privlači i rad: Legalizacija grbova nekih naših obitelji na temelju Ohmučevićevog grbovnika (Glasnik arhivâ i Društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine VII, 7, 1967). Od kraćih članaka izdvajamo sljedeće: Zanimljivi podatci o grbovima slavnih naših gradova s hrvatskog Jadrana (Nova Hrvatska III, 302, 1943) ; Grbovi jadranskih gradova (Seljačko ognjište IV, 1, 1944) ; Upotreba zastava kao simbola nacija i država (Otkrića III, 4, 1956) ; Grb i pečat turopoljske plemenite općine (Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske X, 5, 1961) ; Grbovnice (u: Minijatura u Jugoslaviji. Katalog, Zagreb 1964) ; Podjela plemstva i grbova žumberačkim obiteljima (Žumberački kalendar 1965) ; Grbovi Krčkih knezova, kasnijih Frankopana (Krčki zbornik 1, 1970) ; A. Matkovski: Grbovite na Makedonija, Skopje 1970. – prikaz (Arhivski vjesnik 15, 1972) ; Grbovi na novcima zemalja Jugoslavije tokom stoljeća (Bilten Hrvatskog numizmatičkog društva 25, 1973) ; Pečat sa grbom kneza Ivana II. Nelipića (Arhivski vjesnik 19-20/1976-1977, 1977). Posebno treba istaknuti važan leksikografski prinos Bartola Zmajića u Enciklopediji Jugoslavije (Grb – općenito, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, III/1958 ; Grbovnica, III/1958 ; Heraldika – općenito, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, III/1958 ; Dalmacija – grb, III/1984 ; Dubrovačka republika – grb, zastava, pečat, III/1984 ; Grb, IV/1986 ; Grb – općenito, IV/1986 ; Grb – Hrvatska, SR, IV/1986 ; Grbovnica, IV/1986) i Likovnoj enciklopediji Jugoslavije (Heraldika, I/1984) te drugim publikacijama (Grbovi, u: Svijet oko nas – enciklopedija za djecu i omladinu, I, Zagreb 1960). Za svoj znanstveni i stručni rad, u kojem mu je od velike pomoći bila supruga Vera, odlikovan je 1978. Ordenom rada sa zlatnim vijencem i drugim društvenim priznanjima. Bartol Zmajić preminuo je u Zagrebu 16. IV. 1984., a sahranjen u obiteljskoj grobnici u gradu Bakru. U Rijeci danas djeluje Rodoslovno društvo "Bartol Zmajić", sa sjedištem u Zavodu za povijesne i društvene znanosti HAZU, koje ''potiče i podupire rodoslovna znanstvena istraživanja, izdaje rodoslovnu literaturu, metodološke priručnike, rodoslovlja'' te ''razvija svijest o narodnosnome i kulturnome značenju istraživanja i zaštite rodoslovnog gradiva, održava tečajeve te druge oblike osposobljavanja za rodoslovna istraživanja, njeguje hrvatsko nazivlje iz područja rodoslovlja'' i dr. Temeljni rad o njegovu životu i djelu napisao je Ladislav Dobrica: Bartol Zmajić. Život i bibliografija. U povodu stogodišnjice rođenja (1907. – 1984.), Arhivski vjesnik 50 (2007): 97-120. Slobodni smo zaključiti ovaj kratki prilog riječima da je Bartol Zmajić najistaknutiji i najzaslužniji hrvatski heraldičar druge polovine 20. stoljeća – upravo u vremenu kada heraldičke teme nisu imale zadovoljavajući status u znanstveno-stručnim institucijama i istraživačkim projektima – a koji je stečena znanja povezao i produbio radom na izvornome arhivskom gradivu.

Leksikon hrvatske heraldike; hrvatski heraldičari; Bartol Zmajić

nije evidentirano

engleski

The Croatian Heraldry Lexicon – Croatian Heraldists (1): Bartol Zmajić (1907–1984)

Leksikon hrvatske heraldike (LHH) – nova rubrika u GiZ-u Leksikon hrvatske heraldike (LHH) zamišljen je kao kolektivno leksikografsko djelo (više autora) u kojem bi bile obrađene 3 velike cjeline: 1) hrvatski heraldičari, 2) heraldička vrela: zbornici i grbovnice, 3) heraldička terminologija. Nakana je prve serije članaka Hrvatski heraldičari u svakom broju GiZ-a prikazati po jednog značajnog hrvatskog heraldičara tako da se obradi njegov životni i profesionalni put te donese popis heraldičkih radova. Započinjemo taj niz s Bartolom Zmajićem kao najistaknutijem i najzaslužnijem hrvatskom heraldičarom druge polovine 20. stoljeća. Leksikon hrvatske heraldike – hrvatski heraldičari: Bartol Zmajić (1907. – 1984.) Hrvatski arhivist, heraldičar, numizmatičar, genealog i sfragističar Bartol Zmajić rođen je u Sušaku, danas istočni dio grada Rijeke, 19. XII. 1907. godine u plemićkoj obitelji. Sam je nosio naslov: Libero baro Bartholomaes Zmajić de Svet-Ivan iz Sušaka. Na Pravnom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1934. godine. U Državnom arhivu u Zagrebu (danas Hrvatski državni arhiv) zaposlio se 1937., a 1943. položio stručni arhivistički ispit. Višim arhivistom imenovan je 1962. Tijekom dugog arhivističkog djelovanja (1937. – 1977.) sredio mape plemstva, zbirke grbovnica, rodoslovlja, sfragisitke, grafičku zbirku, a za zbirku srednjovjekovnih isprava napisao regesta. Uredio je i fond uprave Primorskih imanja (Acta Buccarana), te fond središnje francuske uprave (Acta Gallica). Bio je istaknuti član Hrvatskog numizmatičkog društva u Zagrebu i član uredništva te nekoliko godina glavni i odgovorni urednik časopisa Numizmatičke vijesti. Također je bio u uredništvu Arhivskog vjesnika. Kao arhivist bio je članom različitih komisija, ali i predavač na tečajevima organiziranim u Historijskom institutu JAZU u Zagrebu, Institutu za historiju radničkog pokreta u Zagrebu i nešto kasnije na poslijediplomskom studiju pomoćnih povijesnih znanosti u Zadru. Držao je i pojedina predavanja iz pomoćnih povijesnih znanosti studentima Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dok je taj predmet vodio Josip Matasović. Posebno se istakao kao stručnjaka iz latinske i njemačke paleografije, numizmatike, heraldike, genealogije, sfragistike i veksilologije. Uz brojne arhivističke i numizmatičke, temeljni su mu radovi iz heraldike proizašli iz dobrog poznavanja latinskog i njemačkog jezika te hrvatske i europske povijesti. Po svjedočanstvu suvremenika rado je pomagao i bio na usluzi brojnim istraživačima. Zmajićeve heraldičke radove moguće je grupirati u tri skupine: knjige i zbornici, studije i kraći članci, te enciklopedijski prilozi. No, među prvima je jedan zbornik. Naime, Zmajić je na poziv Viktora Antuna Duišina sudjelovao, uz Aleksandra Kulmera, Milana Praunspergera, Alfreda Makanca i Ivana Dominisa, u izradi Heraldičkog zbornika – Zbornika plemstva u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, Bosni i Hercegovini, Dubrovniku, Kotoru i Vojvodini (Zagreb 1938. – knj. I /A-H/ ; Zagreb 1939. – knj. II, 1. sv. /I-J/). U Kulturno poviestnom zborniku Zagrebačke nadbiskupije (1944) objavio je rad o Grbovima zagrebačkih biskupa i nadbiskupa dok u Spomen knjizi Zbora liječnika Hrvatske pod naslovom Iz hrvatske medicinske prošlosti obrađuje Medicinske simbole u grbovima naših liječnika, ljekarnika i ranarnika (1954). Godine 1971. u izdanju Školske knjige objavljuje udžbenik, potaknut među ostalim svojim predavačkim angažmanom, Heraldika, sfragistika, genealogija namijenjen studentima i stručnjacima, a koji mu je postumno objavljen 1996. u prerađenom i dopunjenom izdanju pod naslovom Heraldika, sfragistika, genealogija, veksikologija i u prilogu prvi hrvatsko-njemačko-talijanski Rječnik heraldičkog nazivlja. Šteta je samo što nema i latinskog stupca u tome korisnom priručniku. Rječnik su, na temelju Zmajićeva rukopisa, za objavljivanje priredili Ružica Kolarević Kovačić i Giovanni Radossi. Redakturu knjige izvršio je Petar Strčić, ujedno pisac predgovora i pogovora o djelu i autoru. Među studijama prvo mjesto zauzima iznimno važan i jedinstven Zmajićev rad: Razvitak heraldike u banskoj Hrvatskoj (Vjesnik Hrvatskog državnog arhiva XI/1945). Također pažnju privlači i rad: Legalizacija grbova nekih naših obitelji na temelju Ohmučevićevog grbovnika (Glasnik arhivâ i Društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine VII, 7, 1967). Od kraćih članaka izdvajamo sljedeće: Zanimljivi podatci o grbovima slavnih naših gradova s hrvatskog Jadrana (Nova Hrvatska III, 302, 1943) ; Grbovi jadranskih gradova (Seljačko ognjište IV, 1, 1944) ; Upotreba zastava kao simbola nacija i država (Otkrića III, 4, 1956) ; Grb i pečat turopoljske plemenite općine (Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske X, 5, 1961) ; Grbovnice (u: Minijatura u Jugoslaviji. Katalog, Zagreb 1964) ; Podjela plemstva i grbova žumberačkim obiteljima (Žumberački kalendar 1965) ; Grbovi Krčkih knezova, kasnijih Frankopana (Krčki zbornik 1, 1970) ; A. Matkovski: Grbovite na Makedonija, Skopje 1970. – prikaz (Arhivski vjesnik 15, 1972) ; Grbovi na novcima zemalja Jugoslavije tokom stoljeća (Bilten Hrvatskog numizmatičkog društva 25, 1973) ; Pečat sa grbom kneza Ivana II. Nelipića (Arhivski vjesnik 19-20/1976-1977, 1977). Posebno treba istaknuti važan leksikografski prinos Bartola Zmajića u Enciklopediji Jugoslavije (Grb – općenito, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, III/1958 ; Grbovnica, III/1958 ; Heraldika – općenito, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, III/1958 ; Dalmacija – grb, III/1984 ; Dubrovačka republika – grb, zastava, pečat, III/1984 ; Grb, IV/1986 ; Grb – općenito, IV/1986 ; Grb – Hrvatska, SR, IV/1986 ; Grbovnica, IV/1986) i Likovnoj enciklopediji Jugoslavije (Heraldika, I/1984) te drugim publikacijama (Grbovi, u: Svijet oko nas – enciklopedija za djecu i omladinu, I, Zagreb 1960). Za svoj znanstveni i stručni rad, u kojem mu je od velike pomoći bila supruga Vera, odlikovan je 1978. Ordenom rada sa zlatnim vijencem i drugim društvenim priznanjima. Bartol Zmajić preminuo je u Zagrebu 16. IV. 1984., a sahranjen u obiteljskoj grobnici u gradu Bakru. U Rijeci danas djeluje Rodoslovno društvo "Bartol Zmajić", sa sjedištem u Zavodu za povijesne i društvene znanosti HAZU, koje ''potiče i podupire rodoslovna znanstvena istraživanja, izdaje rodoslovnu literaturu, metodološke priručnike, rodoslovlja'' te ''razvija svijest o narodnosnome i kulturnome značenju istraživanja i zaštite rodoslovnog gradiva, održava tečajeve te druge oblike osposobljavanja za rodoslovna istraživanja, njeguje hrvatsko nazivlje iz područja rodoslovlja'' i dr. Temeljni rad o njegovu životu i djelu napisao je Ladislav Dobrica: Bartol Zmajić. Život i bibliografija. U povodu stogodišnjice rođenja (1907. – 1984.), Arhivski vjesnik 50 (2007): 97-120. Slobodni smo zaključiti ovaj kratki prilog riječima da je Bartol Zmajić najistaknutiji i najzaslužniji hrvatski heraldičar druge polovine 20. stoljeća – upravo u vremenu kada heraldičke teme nisu imale zadovoljavajući status u znanstveno-stručnim institucijama i istraživačkim projektima – a koji je stečena znanja povezao i produbio radom na izvornome arhivskom gradivu.

The Croatian Heraldry Lexicon; Croatian Heraldists; Bartol Zmajić

nije evidentirano