hrvatski

Doprinos Frane Petrića hrvatskoj filozofskoj baštini

U ovom diplomskom radu promatramo osobu Frane Petrica, zagovornika i predstavnika renesansnog neoplatonizma koji stoji u opoziciji spram Aristotelove filozofije. Petrica možemo predstaviti kao pravi univerzalni um, koji pokazuje interese za sva podrucja znanja. Ipak, središtem njegova proucavanja predstavlja filozofska problematika. Poput ostalih renesansnih mislioca i on je sudjelovao u raspravama oko dvije velike renesansne teme. To su sukob dviju znacajnih filozofskih tradicija, platonizma i aristotelizma koja predstavlja središnju temu renesansnih filozofa te pitanje znanja, odnosno uvjeta mogucnosti spoznaje. Ukoliko pak pokušavamo razvrstati Petriceva djela prema tematici koju ona obraduju uocit cemo tri središnje teme: antropološku, antiaristetolevsku i neoplatonisticku. U ovom radu ce biti govora o njegovoj kritici Aristotela u djelima neoplatonisticke tematike, ponajprije u „Novoj sveopcoj filozofiji“. Jedan od glavnih problema koji zaokuplja Petrica jest odnos aristotelizma i platonizma. Petric prednost daje Platonovoj filozofiji kritizirajuci pritom Aristotela.

Frane Petric; renesansa; neoplatonizam; aristotelizam; filozof; tehnicko djelovanje; filozofija; sretan grad; polis; simpozij

nije evidentirano