hrvatski

Remedijacija tala onečišćenih teškim metalima

Onečišćenje tla teškim metalima, bilo prirodnog ili antropogenog porijekla, predstavlja sve veći problem diljem svijeta budući da teški metali smanjuju produktivnost poljoprivrednih površina, onečišćuju izvore hrane i životni prostor, te ugrožavaju ljudsko zdravlje i okoliš. Za razliku od većine drugih vrsta onečišćivača tla, teški metali u tlu se ne razgrađuju, već se akumuliraju, vežući se s organskim i mineralnim tvarima iz tla, te stvaraju nove, nerijetko opasnije spojeve. Njihovo procjeđivanje u dublje slojeve tla predstavlja posebnu opasnost za onečišćenje podzemnih voda. Stoga se posljednjih desetak godina sve veća pažnja posvećuje tehnologijama remedijacije tla onečišćenih teškim metalima. Cilj ovoga rada je analizirati svjetske trendove u biološkim, kemijskim, fizikalnim i termalnim tehnologijama remedijacije tla. Od bioloških tehnologija najraširenije su bioremedijacija i fitoremedijacija. Kemijske tehnologije remedijacije tla obuhvaćaju primjenu elektro- kinetičkih procesa, ispiranje tla vodom ili kemikalijama, monitoring prirodnog smanjivanja koncentracija teških metala u tlu, procese solidifikacije i stabilizacije i druge. Fizikalne tehnologije remedijacije tla obuhvaćaju prekrivanje tla, iskopavanje onečišćenog tla, te miješanje tla. Od termalnih tehnologija remedijacije tla najraširenije su spaljivanje i vitrifikacija. U radu će se na temelju postojećih podataka iz stručne literature analizirati metode remedijacije tla onečišćenih teškim metalima, njihove prednosti i mane, te ekonomska isplativost.

tlo; onečišćenje; teški metali; remedijacija

nije evidentirano