hrvatski

Sterilizacija i recirkulacija hranjive otopine u hidroponskom uzgoju

U ovom radu biti će opisane prednosti i nedostaci hidroponskih sustava, hidroponske tehnike uzgoja te metode filtracije i sterilizacije procijeđene hranjive otopine. Najčešće korištene metode sterilizacije hranjive su sterilizacija (dezinfekcija) otopine toplinom, kemikalijama i UV-zračenjem, te nesterilizirajuće metode filtracijom (membranskom ili pješčanom) i mikrobiološkom inokulacijom hranjive otopine. U hidroponskom uzgoju bilja na supstratima javlja se višak hranjive otopine (oko 30 %) koja se procjeđuje. Prema korištenju hranjive otopine hidroponski sustavi se dijele na otvorene i zatvorene. Iz otvorenih sustava taj se višak ispušta u okoliš i time predstavlja potencijalno onečišćenje tla i podzemne vode. Zbog neophodne zaštite tla i podzemnih voda širi se primjena zatvorenih hidroponskih sustava, u kojima se procijeđena hranjiva otopina filtrira, sterilizira i reciklira, odnosno, miješa sa svježe pripremljenom otopinom i vraća u sustav za fertirigaciju. Ponovno korištenje procijeđene i sterilizirane hranjive otopine moguće je uz redovitu kontrolu sustava, pH- i EC-vrijednosti te sastava otopine sa ciljem izbjegavanja značajnih odstupanja od preporučenih vrijednosti. Primjena recikliranja omogućuje ograničavanje ili čak potpunu prevenciju ispiranja hranjiva u tlo i podzemne vode. Ušteda gnojiva može dosegnuti razinu između 40 do 50 % ukupne potrošnje. U zatvorenim sustavima je povećana efikasnost korištenja vode u odnosu na otvorene sustave. Zbog svega navedenog, zatvoreni hidroponski sustavi predstavljaju ekološki prihvatljive i ekonomične sustave proizvodnje.

supstrat; procjeđivanje hranjive otopine; zatvoreni hidroponski sustav; ušteda vode i hranjiva; čuvanje podzemnih voda

nije evidentirano