hrvatski

Biologija kostelja (Squalus acanthias Linnaeus, 1758) u sjevernom Jadranu

Kostelj (Squalus acanthias L.) je komercijalno iskorištavani pridneni morski pas, s životnim ciklusom obilježenim dugim životnim vijekom, kasnim spolnim sazrijevanjem, sporim somatskim rastom i niskim reproduktivnim potencijalom, što ga čini posebno osjetljivim na antropogene utjecaje poput ribolova i svrstava u ugrožene vrste u Sredozemnom moru. Ovo istraživanje obuhvaća analizu reproduktivnih i demografskih značajki kostelja te utvrđivanje trofičkog statusa i ekologije prehrane vrste u sjevernom Jadranu. Uzorci su prikupljeni u razdoblju od 2005. do 2007. godine, iz ribolovnog ulova pridnenih koća, pri čemu su prikupljene 252 jedinke kostelja dužine tijela (DT) od 19, 5 do 112, 5 cm. Reproduktivna biologija kostelja odlikovala se višim fekunditetom u odnosu na druge populacije (srednji ovarijski fekunditet: 10, 8 ± 4, 5 jaja ; srednji uterini fekunditet ± SD: 10, 1 ± 3, 9 embrija), sezonom parenja tijekom ljeta i jeseni te oplodnjom i porodom mladih tijekom proljeća i ljeta. Dužina tijela pri kojoj je 50% mužjaka spolno sazrelo je bila 50, 4 cm uz starost od 10 do 11 godina, dok su ženke spolno sazrijevale pri većim dužinama tijela (DT = 72, 5 cm) i starosti između 18 i 19 godina. Najveća procijenjena starost za ženke bila je 36, a za mužjake 23 godine. Utvrđen je pozitivan alometrijski rast (b = 3, 408) te niska stopa brzine somatskog rasta (k = 0, 04 – 0, 07 god-1) koja se najbolje opisivala pomoću troparametrijske von Bertalanffyeve i Gompertzove funkcije rasta. U trofičkom lancu kostelj zauzima mjesto tercijarnog konzumenta s trofičkom vrijednošću od 4, 23, pri čemu u prehrani prevladavaju pelagijske vrste plijena poput brgljuna s indeksom relativne važnosti od 53, 8% i srdela s indeksom relativne važnosti od 27, 1%. Sukladno širini trofičke niše (BA = 0, 117) i preklapanju niša među spolovima i sezonama (Piankin indeks > 0, 6), kostelj je u sjevernom Jadranu usko specijaliziran u prehrani. Ovaj rad ukazuje na važnost sjevernog Jadrana kao zajedničkog razvojnog, reproduktivnog i hranidbenog staništa za spolno nezrele i zrele jedinke kostelja koje su prisutne u istraživanom području tijekom cijele godine izuzev ljeta. U usporedbi s drugim istraživanjima, jedinke kostelja u sjevernom Jadranu pokazuju viši fekunditet i manje DT pri spolnoj zrelosti, što ukazuje na potencijalno postojanje kompenzacijskih mehanizama kao odgovora na visoku ribolovnu smrtnost u sjevernom Jadranu. S obzirom da su osnovne biološke značajke kostelja u regiji dosad bile neistražene, a vrsta je svrstana u kategoriju gotovo ugroženih svojti u Jadranskom moru, rezultati ovog doktorskog rada mogu poslužiti kao znanstvena podloga za održivo upravljanje i planiranje zaštite kostelja u sjevernom Jadranu.

reproduktivna biologija; populacijska biologija; ekologija prehrane; kostelj; sjeverni Jadran

nije evidentirano