hrvatski

Strašna krastača - jadno čudovište blagih očiju

Jadno čudovište blagih očiju – tako je u svojim Kontemplacijama Victor Hugo doživio krastaču. A ona se doista i doima poput čudovišta: mračna je, tajanstvena i nedokučiva, poput neuhvatljivih osjećaja koji razaraju dušu – poput ljubomore, mržnje i zavisti. Krastača je sinonim za ružnoću i razbludnost, a sjenovito i vlažno stanište gdje se skriva ističe hladnoću neobična i ljigava bića čiju neosjetljivost naglašava ukočen pogled "blagih očiju" koji se u trenutku doima demonskim. Kroz priznu negativnih konotacija kojima mogućnost transformacije ide u prilog, krastača je često simbol nakaznosti i asocijacija je tjelesnih izraslina te u tomu kontekstu ulazi u književne izričaje najstarijih vremena. U ovoj studiji promatrat ćemo krastaču kroz egzempl, jednostavnu književnu formu u kontekstu srednjovjekovne pučke književnosti i pojavnosti životinja u njemu. Zbog svoga izgleda krastača u egzemplu preuzima mjesto izvršitelja najteže ljudske osude – prokletstva i društvenoga izopćenja.

krastača, žaba

nije evidentirano