hrvatski

Mozaik izvan grada – tipologija ruralnih i urbaniziranih naselja Hrvatske

Predstavljena tipologija pokušaj je i prilog razumijevanju suvremenih procesa u izvangradskim (ruralnim i urbaniziranim) naseljima Hrvatske. Dosadašnja istraživanja pokazala su da u njima, s obzirom na različitost shvaćanja pojma “ruralno”, živi između 42% i 48% ukupnog stanovništva te da zauzimaju 86-89% ukupne površine države. No životno iskustvo i znanstvena istraživanja svjedoče o velikim razlikama između tih područjâ, koja se u planiranju i razvoju suviše često promatraju samo kao reziduum urbanog, kao singularno. Izvangradsku Hrvatsku danas nije moguće jednoznačno odrediti jer ona više nije tek selo i agrarni pejzaž kakve često nosimo u svijesti. Stoga je cilj istraživanja bio prepoznati različite tipove izvangradskih naselja Hrvatske. Prepoznavanjem temeljnih tipskih obilježja, potencijala i ograničenja, njihov bi se razvoj u budućnosti mogao učinkovitije planirati. U teorijskom dijelu radu analiziraju se akademski diskursi definiranja ruralnih područja u njihovoj međuzavisnosti s dominantnim filozofskim pristupima i vremenom u kojem su nastali. Razmatraju se službene definicije urbanih i ruralnih područja u državama i međunarodnim organizacijama (OECD i EU). Slijedi komparativna analiza tipologija ruralnih područja u europskim državama i EU te kritički osvrt na prednosti i nedostatke tipologije kao instrumenta prepoznavanja prostornih struktura i funkcija. Prostorne tipologije u brojnim europskim državama i Europskoj uniji pokazale su se kao važan znanstveno-istraživački instrument u analizi stanja i oblikovanju mjera policentričnog i dugoročno održivog regionalnog razvoja. Dosadašnje prostorne tipologije Hrvatske ovdje predstavljeno istraživanje nadopunjuje izradom na razini svih statističkih naselja u državi (6759) i korištenjem 60-ak raznovrsnih varijabli od koje su neke u nas upotrebljene po prvi puta. Rezultat rada jest 7 tipova ruralnih i urbaniziranih naselja Hrvatske: A - Dinamična, strukturno jača ruralna i urbanizirana naselja, B - Dostupnija, o cirkulaciji ovisna ruralna i urbanizirana naselja, C – Tržišno orijentirana poljoprivredna ruralna i urbanizirana naselja, D - Ekonomski diverzificirana ruralna i urbanizirana naselja (pretežito turistička), E – Naselja poljoprivredne ekstenzifikacije i slabe demografske dinamike, F – Naselja ruralne periferije i G - Ostala ruralna i urbanizirana naselja (pretežito mala, slabo infrastrukturno opremljena naselja). Prepoznate razlike upućuju na velike nejednakosti između dijelova državnog teritorija, a iako svi tipovi zahtijevaju promišljene mjere razvoja, posebnu pozornost valja posvetiti naseljima Ruralne periferije gdje na oko 18 % teritorija živi tek 1.3% ukupnog stanovništva. Tipologija je pokazala kako je sadašnjost ruralnih područja Hrvatske izuzetno različita. Možemo pretpostaviti da je i pitanje njihove budućnosti očito pitanje vrlo divergentnih razvojnih pravaca. Usprkos značajnim razlikama u strukturnim i funkcionalnim obilježjima pojedinih tipova, zajednički nazivnik njihovog razvoja u godinama što dolaze trebao bi biti kvaliteta življenja, objektivno shvaćena kao smanjivanje razlika u životnom standardu kako između urbanih i ruralnih područja, tako i između različitih dijelova Hrvatske. Subjektivno pak, ruralna područja će uvijek imati svoje posebnosti i vrijednosti koje globalno društvo sve više prepoznaje. Nadajmo se da će i u Hrvatskoj one biti prepoznate kao razvojni potencijal.

tipologija; ruralna naselja; urbanizirana naselja; grad; selo; Hrvatska

nije evidentirano