hrvatski

Uloga dinaridskog krša u oblikovanju filogeografske strukture ugroženog potočnog raka Austropotamobius torrentium

Istražena je filogeografija i filogenija potočnog raka Austropotamobius torrentium usporedbom nukleotidnih sljedova fragmenata mitohondrijalnih gena za 16S rRNA i COI jedinki uzorkovanih sa 70 lokacija. Filogenetski odnosi rekonstruirani su upotrebom četiri različite filogenetske metode. Vremena razdvajanja filogrupa procijenjena su korištenjem Bayesian analize, a njihova demografska povijest istražena je putem testova neutralnosti te tzv. „mismatch distribution analysis“ pristupa. Razvidno je postojanje sedam geografski dobro odijeljenih filogrupa od kojih je čak pet rasprostranjeno isključivo unutar sjeverno-centralnih Dinarida (SCD) dok se ostale dvije filogrupe sastoje od populacija potočnih rakova južnog Balkana i centralne i jugoistočne Europe (CJE). Najstarije razdvajanje dogodilo se između dviju SCD filogrupa u kasnom Miocenu - ranom Pliocenu dok su se ostale filogrupe odvojile naknadno, u Pliocenu. Geografski izolirane i izraženo divergentne kriptične monofiletičke filogrupe potočnih rakova u SCD rezultat su pojačanih neotektonskih pokreta tijekom Pliocena i Pleistocena i procesa okršavanja Dinarida. Ti događaji uzrokovali su fragmentaciju paleohidrografske mreže regije i stvorili uvjete za alopatrijsku specijaciju rakova i ostalih vodnih vrsta. Rezultati ovog istraživanja ukazuju na postupno pliocensko širenje potočnog raka prema južnom Balkanu te ubrzanu postglacijalnu re/kolonizaciju centralne Europe (CJE filogrupa) kroz netom formirani Dunavski sliv.

Balkanski poluotok; potočni rakovi; mtDNA; Pleistocen; Pliocen

nije evidentirano