Pretražite po imenu i prezimenu autora, mentora, urednika, prevoditelja

Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 594177

Tumuli iz Krneze i Podvršja kod Zadra


Marijanović, Brunislav
Tumuli iz Krneze i Podvršja kod Zadra, Zadar: Sveučilište u Zadru, 2012 (monografija)


Naslov
Tumuli iz Krneze i Podvršja kod Zadra
(Tumuli from Krneza and Podvršje near Zadar)

Autori
Marijanović, Brunislav

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Sveučilište u Zadru

Grad
Zadar

Godina
2012

Stranica
184

ISBN
978-953-331-001-5

Ključne riječi
Tumuli; brončano doba; željezno doba; srednji vijek; Krneza; podvršje; Zadar
(Tumuli; Bronze Age; Iron Age; Medieval; Krneza; Podvršje; Zadar)

Sažetak
Iskopavanjem skupine tumula u Krnezi i Podvršju ostvareni su rezultati koji u značajnoj mjeri nadilaze one očekivane, a u svakom slučaju sve primarne motive koji su pokrenuli njihovo istraživanje. Ta se konstatacija u prvomu redu odnosi na višekratnost njihove uporabe tijekom različitih razdoblja, odnosno višekratnost uporabe istih mjesta za istu namjenu, neovisno o tomu što pojedine skupine grobova razdvajaju značajni vremenski rasponi te što su pokapanja provodili pripadnici posve različitih sociokulturnih zajednicama. U tom se smislu može kazati kako su istraženi tumuli primjer jednoga posebnog oblika kontinuiteta koji nije određen prostorno- vremenskom dimenzijom zbivanja na određenom mjestu u definiranom vremenskom okviru, već nepromjenjivošću osnovnog karaktera mjesta određenog za funeralnu praksu u prapovijesti, a prakticiranu i tijekom kasnijih razdoblja neovisno o njezinim zastojima i prekidima, vremenskim rasponima, populacijskim i kulturnim promjenama. Već se i zbog te činjenice tumuli u Krnezi i Podvršju iskazuje kao posebna sepulkralna cjelina, ne samo na užem zadarskom području, a njezina je posebnost određena ponajprije pripadnošću istraženih grobova prapovijesnom i kasnoantičkom dobu te ranom srednjem vijeku. Prethodna su izlaganja pokazala da višekratnost pokapanja i stanoviti kontinuitet u užem smislu postoji već na razini prapovijesnih grobova, što najizravnije ilustrira Duševića glavica s najmanje tri sukcesivna pokopa. Međutim, na razini prapovijesnih pokopa to i nije nikakva novost i posebnost. Puno značajnije od toga jesu razlike u osnovnom ritusu pokapanja, odnosno biritualizam, razvidan kako na razini svih tumula kao jedinstvene sepulkralne cjeline, tako i na razini njezinih manjih dijelova, odnosno pojedinih tumula. Najizravniji pokazatelj tih različitosti na pojedinačnoj razini je Duševića glavica. Primarno pokapanje u tom tumulu provedeno je polaganjem spaljenih ljudskih ostataka izravno na osnovu tumula, bez ikakvih naznaka njihova pohranjivanja u kakvu posudu s funkcijom žare, dok su kod dva mlađa pokopa tijela inhumirana u kamenu škrinju. Dakako, te razlike nisu slučajne i moraju izražavati neke dublje promjena u religijskoj ideologiji kojima je uvjetovana i promjena funeralne prakse. No, one se u tom tumulu iskazuju prilično dramatično, bez prijelaznih pojava, pa ne ostavljaju puno prostora za raspravu o uzrocima i vremenskim okvirima u kojima se iskazuju. To više što polaganje spaljenih ostataka izravno na osnovu tumula djeluje vrlo arhaično, dok kamena škrinja mlađih pokopa sugerira povezivanje s istovrsnim liburnskim grobnim konstrukcijama. Promatrano samo prema formi u kojoj su provedena, pokapanja u tumulima Jokina glavica i Matakova glavica djeluju kao pojava koja u stanovitom smislu ublažava oštro polarizirane odnose starijega pokopa i mlađih pokopa u Duševića glavici. U primarnim pokopima na Jokinoj glavici spaljeni humani ostatci pohranjeni su u žarama položenim u zajedničku plitku jamu, dok su na Matakovoj glavici vjerojatno spaljeni humani ostatci pohranjeni u žaru postavljenu na posebnu suhozidnu platformu. Ostavljajući po strani razlike u načinu polaganja žara, oba ta primjera upućuju na razvijeniji i „profinjeniji“ čin pokapanja i obreda koji ga prate, u odnosu na onaj proveden na Duševića glavici. Izložene na ovakav način, navedene razlike dobivaju i stanovitu vremensku dimenziju koju sugeriraju i 14C datumi, premda u ovome slučaju ne treba posve isključiti ni potrebu njihove korekcije zbog moguće stanovite nepreciznosti uvjetovane različitim okolnostima u kojima je pokapanje provedeno, uključujući tu i pedološke specifičnosti tla iskorištenog za formiranje zemljanog nasipa. Jednako tako, ni moguća vremenska dimenzija ne mora biti isključiva determinanta razlika o kojima je riječ, ponajprije zbog toga što je funeralna praksa općenito najkonzervativniji segment u kulturi prapovijesnih zajednica, a njezina je promjena obično povezana s povijesno vrlo značajnim i prostorno široko obuhvatnim procesima. Na temelju sačuvanih ostataka nije moguće ni izdaleka odrediti broj osoba čiji su ostatci pohranjeni pri primarnim pokopima u Duševića glavici i Matakovoj glavici. Međutim, u primarnom grobu u Jokinoj glavici očigledno je pokopano više osoba, i to različita uzrasta i spola, a četiri žare i njihov raspored pri pokopu sugeriraju isti toliki broj pokopanih, od kojih dvije odrasle osobe različita spola i dvoje djece. Antropološka identifikacija humanih ostataka i njihov raspored u žarama u tom smislu nisu posve određeni, premda dopuštaju mogućnost međusobnog povezivanja spolno i uzrastom različito disperziranih ostataka na razinu od četiri pretpostavljene osobe. Sigurnost u tom smislu mogla je pružiti samo DNK analiza koja bi, osim toga, odgovorila i na pitanje međusobne rodbinske povezanosti pokopanih. Premda zbog stanja uzoraka DNK analiza nije bila moguća, što znači da u tom smislu ne postoje egzaktne potvrde, vrlo je vjerojatno da istodobno pokopani humani ostatci u žarama iz Jokine glavice pripadaju osobama među kojima postoji čvrsta rodbinska veza. Poseban je problem pitanje uspostavljanja prostornih odnosa i povezivanje tumula s nekim aglomeracijskim središtem kojemu bi mogle pripadati pokopane osobe. Kao što je to u uvodnom dijelu naglašeno, istražene tumule nije moguće povezati ne samo s nekom istodobnom nego ni s bilo kakvom prapovijesnom aglomeracijom, jer u njihovoj bližoj okolici nema poznatih gradinskih naselja, a ni drugih arheoloških tragova koji bi ostavljali mogućnost postojanja neke izvangradinske naseobinske cjeline. Naime, premda su tumuli smješteni u prostranom polju s južne strane Ljubačke kose, koja s nekoliko gradinskih naselja i iznimno velikim brojem tumula i ravnih grobova iz svih faza željeznog doba te helenističkih grobova, raspoređenih na širokom prostoru, čini posebnu arheološku zonu, ipak je malo vjerojatno da su tumuli u Krnezi i Podvršju izravno povezani s njima. Takvu mogućnost ne sugeriraju ni opći prostorni odnosi u kojima ljubačke gradine i grobovi, unatoč veličini prostora na kojem se nalaze, ipak tvore koherentne cjeline, kao što koherentnu, ali u ukupnosti prostornih odnosa zasebnu cjelinu čine i tumuli u Krnezi i Podvršju. S obzirom na to, pitanje uspostavljanja prostornih odnosa između tumula i pripadajućeg naselja u ovome trenutku mora ostati otvoreno. Kako je već više puta istaknuto, sva tri tumula ponovno su korištena za pokapanje tijekom kasnijih vremenskih razdoblja, a na pojedinim primjerima moguće je pratiti i njihov međusobni slijed kao i različite pogrebne rituse. Nakon prapovijesnog razdoblja najranije u upotrebi je Matakova glavica u Podvršju, na kojoj je pokapanje nastavljeno tijekom kasne antike, a zatim i u ranom srednjem vijeku. Od kasnoantičkih grobova na Matakovoj glavici očuvala se uglavnom grobna arhitektura, malobrojni osteološki ostatci i grobni prilozi. Te pokope svakako treba dovesti u vezu s nedalekim ranokršćanskim kompleksom na Glavčinama u Podvršju, što znači da ih treba datirati u vrijeme prije kraja 5. stoljeća, odnosno u vremenski okvir određen za nastanak tog sakralnog sklopa uz koji je otkrivena i nekropola. Nakon toga Matakova glavica ponovno je upotrebi u ranosrednjovjekovnom razdoblju, iz kojeg su sačuvani ostatci grobne arhitekture, grobni prilozi te vatrište korišteno tijekom pogrebnih obreda. To je vatrište iznimno značajan dokaz poganskih pogrebnih običaja koje rani Slaveni/Hrvati donose na ove prostore nakon doseljenja, te je primjer s Matakove glavice drugi zabilježen slučaj te pojave na tlu Hrvatske. Sve navedeno svakako smješta ove srednjovjekovne grobove u poganski horizont dalmatinsko-hrvatske materijalne kulture. Budući da su na tom lokalitetu ranosrednjovjekovni grobovi prilično loše očuvani, njihova preciznija datacija nije moguća, već ih je moguće samo okvirno smjestiti u navedeno razdoblje. Nešto drugačija situacija zabilježena je na Duševića glavici u Krnezi. Na tom tumulu otkriveno je devet sekundarnih ukopa koji također pripadaju ranom, poganskom horizontu dalmatinsko-hrvatske ranosrednjovjekovne materijalne kulture. Među grobnim prilozima dominira kultna keramika koja je najvećim dijelom pronađena izvan, odnosno između samih grobova, što je pojava do sada zabilježena na samo jednom lokalitetu u Hrvatskoj, a to je Materiza kod Nina. Također treba istaknuti i nakitne predmete bliske komanskom kulturnom krugu koji pripadaju dijelu uistinu nedovoljno istražene europske srednjovjekovne arheologije. Međutim, svakako treba napomenuti da je i u ovom slučaju riječ o nekropoli ranoslavenske, odnosno starohrvatske populacije, na što upućuju svi ostali nalazi. Osim analize grobnih nalaza provedena je i radiokarbonska analiza osteoloških ostataka, čiji rezultati pokazuju da se radi o srednjovjekovnom groblju koje traje krajem 7. i tijekom 8. stoljeća. Posljednja nekropola je ona na Jokinoj glavici u Krnezi na kojoj je otkriveno 18 ranosrednjovjekovnih grobova. Kako je riječ o nešto većem groblju od do sada navedenih, na njemu je moguće pratiti veću raznolikost u oblikovanju grobova, kulturnim prilozima i nalazima. Od grobnih običaja treba istaknuti polaganje kamenja na tijelo pokojnika, što se obično dovodi u vezu s vampirizmom. Ta pojava, evidentirana na srednjoeuropskim slavenskim nekropolama ranoga srednjeg vijeka, u Dalmaciji je poprilično rijetka. Kao i kod Duševića glavice, i na Jokinoj glavici pronađen je značajan broj keramičkih posuda postavljenih između grobova koje treba dovesti u vezu s poganskim ritusom ukopa. S obzirom da su nakon Materize ovo jedini lokaliteti na kojima je registriran taj običaj, svakako treba ukazati na povezanost populacija ukopanih na oba kultna mjesta. Od ostalih priloga i nalaza treba spomenuti upotrebne i nakitne predmete, koji uz rezultate radiokarbonske analize osteoloških ostataka upućuju na trajanje groblja u drugoj polovini 8. i tijekom 9. stoljeća, pa je moguće reći da ranosrednjovjekovno groblje na Jokinoj glavici vremenski smjenjuje ono na Duševića glavici. Navedena ranosrednjovjekovna groblja pripadaju starohrvatskim nekropolama ukopanim u tumule, koje su dosta rjeđe od onih na ravnom, a ujedno i puno lošije istražene. Na osnovi rezultata istraživanja u Krnezi i Podvršju sa sigurnošću se može reći da u ranom srednjem vijeku novodoseljeni Slaveni/Hrvati za ukapanje nisu podizali nove humke, već su koristili starija, postojeća kultna mjesta. Loša istraženost te vrste ranosrednjovjekovnih nekropola u Hrvatskoj do sada je ovo pitanje ostavljala otvorenim. Budući da je na sva tri istražena tumula u Krnezi i Podvršju otkriven manji broj grobova, te da nije riječ o većim ranosrednjovjekovnim nekropolama, vjerojatno se radi o grobljima manjih rodovskih zajednica. Ta ranosrednjovjekovna groblja pripadaju ranim Slavenima/Hrvatima, a okvirno ih je moguće smjestiti u razdoblje od kraja 7. do kraja 9. stoljeća. Važno je istaknuti i da su 14C datumi s Jokine i Duševića glavice jedini primjeri radiokarbonskih analiza provedenih na nekropolama ranoga srednjeg vijeka u Dalmaciji koji bi s obzirom na nedovoljno poznavanje ovoga ključnog razdoblja svakako pridonijeli točnijem određivanju pojedinih pojava u starohrvatskoj kulturi. No, usprkos rezultatima svih ovih analiza, i ovdje se, kao i kod prapovijesne populacije ukopane na tumulima, postavlja pitanje kojoj aglomeraciji pripisati ova groblja, budući da nikakvi tragovi ranosrednjovjekovnih naselja na ovom prostoru do sada nisu otkriveni. Njihova ubikacija od iznimne je važnosti, ponajprije zbog činjenice da su naselja ovog razdoblja na tlu Dalmacije gotovo potpuno nepoznata, te da analizirane nekropole nije moguće promatrati kao izolirane dijelove, već ih treba uklopiti u širu arheološku sliku ranoga srednjeg vijeka u Hrvatskoj ; s obzirom na položaj tumula u Krnezi i Podvršju i izvanredne uvjete za život na ovom prostoru, naselja vjerojatno treba tražiti u njihovoj neposrednoj blizini.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arheologija



POVEZANOST RADA


Projekt / tema
269-2690680-0678 - Rani prapovijesni periodi na području istočnog Jadrana (Brunislav Marijanović, )

Ustanove
Sveučilište u Zadru

Profili:

Avatar Url Brunislav Marijanović (autor)

Citiraj ovu publikaciju

Marijanović, Brunislav
Tumuli iz Krneze i Podvršja kod Zadra, Zadar: Sveučilište u Zadru, 2012 (monografija)
Marijanović, B. (2012) Tumuli iz Krneze i Podvršja kod Zadra. Zadar, Sveučilište u Zadru.
@book{book, author = {Marijanovi\'{c}, B.}, translator = {Kosti\'{c}, Marija}, year = {2012}, pages = {184}, keywords = {Tumuli, Bronze Age, Iron Age, Medieval, Krneza, Podvr\v{s}je, Zadar}, isbn = {978-953-331-001-5}, title = {Tumuli from Krneza and Podvr\v{s}je near Zadar}, keyword = {Tumuli, Bronze Age, Iron Age, Medieval, Krneza, Podvr\v{s}je, Zadar}, publisher = {Sveu\v{c}ili\v{s}te u Zadru}, publisherplace = {Zadar} }