hrvatski

Barokno kiparstvo sjeverne Hrvatske

Kiparska djela u drvu i kamenu u stilovima manirizma i baroka daju sakralnim spomenicima sjeverne Hrvatske obilježje srednjoeuropskog baroka toliko karakterističnog za to plodno umjetničko razdoblje. U 17. i posebice u 18. stoljeću, sve su se kiparske snage okupile pod geslom novoga stila čiji je prodor u sve društvene slojeve bio popraćen velikim stvaralačkim potencijalom. Tako je barokno kiparstvo, kao jedna od dominantnih umjetničkih komponenata vremena, dalo biljeg ne samo gradovima diljem sjeverne Hrvatske, nego i manjim mjestima, sve do najudaljenijeg naselja. Zagreb, Varaždin i Osijek razvili su se u domaća kiparska središta, u kojima djeluje niz vrsnih domaćih i udomaćenih kipara s vrlo širokim radijusom djelovanja i velikim brojem naručitelja. Uz njih povremeno gostuju istaknuti strani kipari s djelima vrhunskog umjetničkog dometa u srednjoeuropskim ralacijama. Ti strani kipari dolaze u sjevernu Hrvatsku ponajprije iz vodećih şredišta slovenske i austrijske Štajerske, Maribora i Graza, a ponekad i iz manjih umjetničkih središta poput Celja, Ptuja ili Ormoža. U Slavoniji se također susrećemo i s bečkim kiparima koji isusovačke crkve obogaćuju oltarima i kipovima s prizvukom ranog klasicizma u bečkoj tradiciji. Uz rasprostranjeno kiparstvo u drvu, Hrvatska je cijenila i kamene kipove, koji u velikome broju daju poseban biljeg tome području, postavljeni u niše crkvenih fasada, na gradske trgove, ali i u manjim mjestima i selima na stupovima i u kapelicama, na mostovima, raskrižjima i u krajoliku.

Barok; kiparstvo; sjeverna Hrvatska; 17. stoljeće; 18. stoljeće

nije evidentirano