hrvatski

Tragom Prelogova "čitanja" iz dokumenata i kamena - primjeri iz baroknog Dubrovnika, freske u palači Luke Junija Sorkočevića i pročelje bratovštinske crkve Rozario

Neprocjenjiva je zasluga Milana Preloga u istraživanju graditeljske baštine na tlu Hrvatske, od antike pa sve do suvremenog doba. U tom pogledu jednako je važno proširivanje tema istraživanja, prebacivanjem težišta od sakralnih građevina na profanu arhitekturu i urbanizam, kao i usavršavanje znanstvene metodologije ravnopravnim tretiranjem arhivskih dokumenata i materijalnih ostataka. Takvim svojim opredjeljenjem Milan Prelog neminovno je postao ključni interpretator naše najskladnije urbane cjeline – Dubrovnika. Imajući privilegiju izravno učiti od profesora Preloga istraživanje dubrovačke arhitekture (»čitanjem iz dokumenata« i »čitanjem iz kamena«), želim ovom prilikom navedeno ilustrirati na dva, naizgled oprečna, primjera – palači Sorkočević nasuprot katedrali i bratovštinskoj crkvi Rozario. Svojim arhitektonskim obilježjima palača Sorkočević odavno je privlačila pozornost istraživača, ne samo kao najveća dubrovačka palača, nego i kao zdanje ambivalentnih stilskih osobina koje su otežavale dataciju. Pronalazak dokumenta iz 1691. godine o obustavi njezine gradnje (da ne bi svojom veličinom ugrozila trg pred katedralom) i odluci da projekt korigira državni arhitekt, potvrdio je ne samo Prelogovu tezu o povezanosti arhitekture i urbanizma, nego je protumačio i njezina izuzetna obilježja. Nasuprot tome, crkva Rozario, datirana natpisom u 1642. godinu, smatrana je eklatantnim primjerom dubrovačkog manirizma. Međutim, »čitanjem iz kamena« dolazi se do zaključka da je njezino pročelje oblikovano nakon potresa 1667. godine, nalazeći izravne paralele s baroknom katedralom. Odnos novih zahvata prema zatečenim strukturama, štoviše, pokazuje podudarnosti sa senzibilitetom arhitekta koji je preoblikovao palaču Sorkočević.

Milan Prelog; Dubrovnik; barokna arhitektura

nije evidentirano