hrvatski

Integracijsko djelovanje vojnih kapelana

U radu Integracijsko djelovanje vojnih kapelana izneseno je konkretno iskustvo djelovanja vojnih kapelana na vukovarsko-vinkovačkoj kao i na livanjskoj bojišnici do sredine 1993. godine. Riječ je naime o situacijskoj evangelizaciji: evangelizaciji u kriznom ratnom razdoblju kada je krizna područja napustilo civilno stanovništva a ostala je skoro jedino vojska. U kontekstu novonastale situacije bila je potrebna i primjerena evangelizacija vojnika. Neki su katolički svećenici samoinicijativno, drugi organizirano pastoralno djelovali u ratu, a tek je krajem 1996. godine potpisan Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o dušobrižništvu katoličkih vjernika u vojsci i redarstvenim službama. Sadržaj djelovanja vojnih kapelana je duhovna skrb o vojnicim, slavljenje svetih sakramenata i molitva s vojnicima. Način njihova djelovanja slijedi poznatu pastoralnu formulu promatrati, prosuđivati i djelovati koju obuhvaća metoda biti zajedno, a kriterija za njihovo djelovanja vojni kapelani su crpili iz bitnih sastavnica same Crkve: liturgija, služenje, zajedništvo i svjedočenje. Ovo djelomično konkretno iskustvo pokazuje da je integracijsko djelovanje vojnih kapelana pridonijelo obrani poziva čovjeka koji ima svoje ime, naciju, kulturu, povijest, pamćenje, zatim obrani zajednice koju kršćanski izgrađuje i na kraju obrani domovine koju hrvatski stvara.

pastoral vojnika

nije evidentirano