hrvatski

Usporedba mogućnosti adaptacije na simulirane stresne uvjete gastrointestinalnog trakta Enterococcus i Lactococcus vrsta bakterija mliječne kiseline

Asimilacija kolesterola i prebiotičkih supstrata fukcionalna su svojstva probiotičkih sojeva koja dodatno mogu doprinijeti njihovim poželjnim učincima na zdravlje domaćina. Odabrani sojevi Lactococcus i Enterococcus vrsta zadovoljili su opće kriterije za izbor probiotičkih sojeva. Kako bi se isključila mogućnost širenja antibiotičke rezistencije, ispitivana je osjetljivost autohtonih izolata BMK na 5 antibiotika. Ispitivanjem je pokazano je da je soj ZG1-54 je osjetljiv na svih šest ispitivanih antibiotika, dok su sojevi BGAL1-1 i BGLE1-6 pokazali rezistenciju na eritromicin, a soj ZG5-9 na tetraciklin i vankomicin. U svrhu postizanja pojačanog, odnosno sinbiotičkog učinka, ispitivana je asimilacija prebiotičkih supstrata (manitola, laktuloze, raftiloze i inulina) s odabranim probiotičkim sojevima BGAL1-1, BGLE1-6, ZG1-54, ZG5-9. Rast odabranih sojeva, promjena pH i sinteza mliječne kiseline najveći su prilikom uzgoja u hranjivim podlogama s manitolom i laktulozom kao prebiotičkim supstratima. Za određivanje bazičnih i kiselih svojstava mikrobnih stanica korištena je metoda mikrobne adhezije u 3 otapala. Velik postotak adhezije stanica BGAL1-1 na heksan upućuje na njihovu hidrofobnost, a rezultati ispitivanja mikrobne adhezije na kloroform pokazuju afinitet ispitivanih BMK za to kiselo otapalo, što upućuje na njihova elektron-donorska svojstva. Izabrani probiotički sojevi ne pokazuju antagonizam jedni prema drugima te mogu rasti kao združena kultura u istoj hranjivoj podlozi. Odabrani sojevi imaju sposobnost asimilacije kolesterola, što bi moglo biti još jedno poželjno svojstvo probiotičkih bakterija, ali ta asimilacija kolesterola je slaba u prisutnosti žučnih soli.

autohtoni izolati bakterija mliječne kiseline; prebiotički supstrati; kolesterol; stres

nije evidentirano