hrvatski

Kritičko mišljenje u nastavi filozofije, logike i etike

Ovaj rad propituje povezanost kritičkog mišljenja sa filozofijom, logikom i etikom, te onim teorijskim koncepcijama i autorima koji su, izravno ili neizravno, doprinijeli raspravi o toj povezanosti, stavljajući poseban naglasak na poučavanje kritičkog mišljenja i filozofske grupe predmeta u školama. Ideja kritičkog mišljenja postupno se i na različite načine razvijala kroz cijelu povijest filozofije, od Sokrata i Aristotela, preko Francisa Bacona i Renéa Descartesa, do Johna Deweyja koji je svojevrsna prekretnica u shvaćanju, odnosno konceptualiziranju ovog pojma. On u svojim promišljanjima o »refleksivnom mišljenju« ističe nužnost »uvježbavanja mišljenja« od najranije dobi, odnosno od školskih klupa nadalje. Njegovu teoriju refleksivnog mišljenja razvili su i dalje razvijaju suvremeni filozofi pod nazivom kritičko mišljenje. U tom smislu, najprikladniji nastavni predmeti za uvježbavanje mišljenja su Filozofija, Logika i Etika. Nastavni predmet Filozofija je u svim svojim aspektima pogodan za razvijanje kritičkog mišljenja. Formalna i neformalna logika pružaju pravila kritičkom mišljenju. Etika je na više načina povezana s kritičkim mišljenjem, što se u radu posebno naglašava. Kritičkom rasudbom sami sebi možemo osvijestiti vlastite moralne i etičke stavove te ispitati njihovu vjerodostojnost. Kritičkim mišljenjem uviđamo koliko je uopće moguće moralno djelovanje u zadanim okolnostima. Uza sve to, kritičko mišljenje nas priječi da prihvatimo etički relativizam. Stoga Etika kao nastavni predmet, koji postoji u nekoliko zemalja svijeta, svojom problematikom i pristupom postaje idealno područje za razvoj kritičkog mišljenja. U radu se, među ostalim, uspoređuju kurikuli etike iz Finske, Makedonije, Litve i Hrvatske. Uza sve nabrojeno, a s obzirom na poučavanje kritičkog mišljenja, u svijetu je sve prisutnija i »filozofija za djecu«. To je pokret koji djecu od najmlađe dobi pokušava upućivati i senzibilizirati za kritičko mišljenje. Uz praktičan rad s djecom razvila se i teorija u kojoj prednjači Matthew Lipman, koji je i sukreator prvog kurikula filozofije za djecu. On ono što se obično naziva kritičkim mišljenjem naziva »multidimenzionalnim mišljenjem«, te ga dijeli na kritičko, kreativno i skrbno (brižno) mišljenje. U radu se prikazuje rasprostranjenost filozofije za djecu u svijetu, te stanje tog područja po pojedinim zemljama.

Kritičko mišljenje; filozofija; logika; etika; nastava; filozofija za djecu; kreativno mišljenje; skrbno mišljenje; Sokrat; Francis Bacon; René Descartes; John Dewey; Matthew Lipman

In this work the author tries to prove that critical thinking or ‘learning how to think’ is extremely important and desired in official education system. Logic, Philosophy and Ethics are the most appropriate school subjects for thinking training. It is very important to see how children adjust to critical thinking from early age through different kinds of programs of Philosophy for Children. The chapter “Philosophy and Critical Thinking” is divided in two thematic parts. The first part is about philosophical development of critical thinking concept throughout the history of philosophy. Development of critical thinking can be divided into three parts: from the Sophists to John Dewey, Dewey's theory of reflective thinking, and from Dewey until today. The main philosophers responsible for the theoretical establishment of critical thinking concept (beside Dewey) are Socrates, Aristotle, The Skeptics, Francis Bacon, René Descartes, Immanuel Kant, and William Graham Sumner. The American philosopher John Dewey represents a turning point in understanding this idea. In his theories about reflective thinking he stresses the need to practice thinking from primary school on. His theor