hrvatski

Tradicijsko pjevanje u glazbeno-folklornim područjima panonske zone

Postoji niz obilježja po kojima se manja glazbeno-folklorna područja znatno razlikuju, no postoje i ona koja su karakteristična za sva područja podjednako. Zajednička obilježja glazbeno-folklornih područja panonske zone očituju se prije svega u načinu izvođenja vokalne glazbe. Tako kada govorimo o tradicijskom pjevanju možemo govoriti o postojanju solističkih tradicijskih napjeva, napjeva za dva ili tri pjevača te o tradicijskim napjevima koji su namijenjeni izvođenju skupine pjevača. Kao značajne elemente vokalne tradicijske glazbe potrebno je izdvojiti i ritam i glazbeni oblik. U solističkim pjesmama koje su dosta vezane uz tekst govorimo o tzv. ritmu riječi, a kod pjesama uz ples riječ je o tzv. ritmu pokreta. Po pitanju oblika treba razlikovati skupinu melostrofa kod koje važnu ulogu ima tekst, odnosno njegovo oblikovanje i skupinu kod koje su važni glazbeni elementi. Kad pjesma prati ples može se pjevati a cappella ili uz dodatnu pratnju instrumenata. U Slavoniji i Baranji najčešće se pjeva dvoglasno, obično u manjoj skupini, no u tim se krajevima mjestimično pojavljuje i troglasje, a pjesmu obično prate tambure. Dionice se kreću u paralelnim tercnim pomacima ili se pojavljuje prateća dionica s obilježjima bordunske pratnje. Karakteristično je dvoglasno pjevanje kod kojega se na završetku glazbene cjeline javlja interval čiste kvinte. Takvo pjevanje naziva se pjevanje na bas. U području središnje i sjeverozapadne Hrvatske prevladava dijatonika i karakteristično je izvođenje jednoglasnih ili dvoglasnih napjeva manjeg opsega. Postojali su različiti oblici dvoglasja. Tako imamo dvoglasne napjeve sa završecima na tonici i unisonu kao i napjeve za koje je karakterističan završetak velikom tercom u tonici (npr. kod žetvenih pjesama). Dvoglasje je moglo biti kromatsko i dijatonsko. U kolu su se najčešće pjevale pjesme izgrađene na pentakordu. Područje Podravine izdvaja se od ostalih manjih glazbeno-folklornih područja panonske zone po elementima pentatonike, a za to su područje karakteristični i dijatonski nizovi. Kod napjeva s dijatonskim nizom završni ton javlja se na drugom stupnju. U Podravini se pjevalo jednoglasno, a melodije su bile dosta velikog opsega i sjetnog karaktera. U okviru jednog takta izmjenjivale su se binarne i ternarne ritamske skupine što je rezultiralo pojavom asimetričnih mjera s nejednakim jedinicama. Vokalna glazba panonske zone vezana je po svojoj funkciji uz različite narodne običaje, odnosno uz životni i godišnji ciklus običaja. Za životni ciklus vezane su svadbene i ljubavne pjesme te naricaljke. Postojale su još i pjesme koje su se izvodile uz različite godišnje običaje. Te su pjesme imale obredni karakter. Uoči prvog svibnja bio je običaj da djevojke idu u filipovčicu, na Duhove selom su prolazile kraljice ili ljelje pjevajući kraljičke pjesme, uz obred paljenja krijesova djevojke su pjevale krijesne pjesme, a o Jurjevu pjevale su se ladarske pjesme. Za razliku od ostalih obrednih pjesama dodolske pjesme nisu vezane uz određeni datum u godini, nego su se izvodile u vrijeme velikih ljetnih suša kako bi se na taj način pokušalo prizvati kišu. Predani rad istaknutih melografa omogućuje održavanje na životu nekih od običaja iz pojedinih glazbeno-folklornih regija, odnosno njegovanje tradicijskog pjevanja i u današnjem vremenu. To je najvidljivje u djelatnostima brojnih kulutno-umjetničkih društava koji svoje djelovanje često prezentiraju na različitim kulturnim svečanostima u svojim mjestima, na smotrama folklora širom Hrvatske te širom svijeta na brojnim međunarodnim gostovanjima. Na taj se način ipak uspijeva ostvariti ono čemu svi mi koji se bavimo tradicijskom glazbom najviše težimo, a to je sačuvati od zaborava našu bogatu glazbeno-folklornu baštinu i naše tradicijske običaje.

tradicijsko pjevanje; narodni običaji; Slavonija i Baranja; središnja i sjeverozapadna Hrvatska; Podravina; prikupljanje narodnih napjeva

nije evidentirano