hrvatski

KOMUNIKACIJA PUTEM SLIKOVNIH SIMBOLA I NJENA POJAVNOST U DJEČJIM LIKOVNIM RADOVIMA

Članak se bavi komunikacijom karakterističnom za djetinjstvo čovječanstva (slikovna pisma) koja je prisutna i u ranoj dječjoj dobi u likovnim radovima, a koja kroz razvoj vizualne komunikacije poprima i oblike logotipova, ideograma, sociograma i sličnih konceptualnih poruka. Kada dijete poseže za neverbalnim sredstvom da pošalje poruku i opiše emociju ono bira sažeti znak – slikovni simbol kao sredstvo komunikacije, u kojemu on poprima i posebne konotacije korištenjem semantičke perspektive koja naglašava važnost osoba i predmeta na crtežu kroz emocionalnu proporciju, ali i razmještajem kojim označava u kakvom su oni odnosu. U istraživanju provedenom u starijoj dobnoj vrtićkoj skupini, te u tri razreda osnovne škole, prikupljeno je 77 dječjih radova koji su klasificirani u četiri kategorije izraza: simboličko-konceptualni, ekspresivno-apstraktni, figurativno-realistični i ornamentalno- grafički izraz te je iz tih podataka vidljivo da je simboličko- konceptualni izraz daleko najzastupljeniji u dječjim likovnim radovima i kao takav neosporno autentičan dječji likovni izraz.

simboli, likovno stvaralaštvo, dijete, komunikacija

nije evidentirano