hrvatski

Protutumorski učinak novosintetiziranih derivata 2- fenilbenzotiazola in vitro i in vivo

U ovom radu istražena je protutumorska učinkovitost četiri novosintetizirana derivata 2- fenilbenzotiazola (2-(4-aminofenil)benzotiazol-6- karboksamidinium-metansulfonat, IL-3 ; 2-(4- aminofenil)-6-(imidazolinium-2-il)benzotiazol- metansulfonat, IL-4 ; 2-(4-amidiniumfenil]-6- aminobenzotiazol-metansulfonat, IL-7 ; 2-[4- imidazolinium-2-il)fenil]-6-aminobenzotiazol- metansulfonat, IL-8) u in vitro uvjetima na pet tumorskih staničnih linija mišjeg podrijetla (fibrosarkom, karcinom mamarne žlijezde, nediferencirani karcinom kolona, melanom i karcinom pločastih stanica), na dvije tumorske stanične linije humanog podrijetla (adenokarcinom grlića maternice i karcinom gušterače) te na normalnim stanicama bubrega psećeg podrijetla. GI50 za ispitivane spojeve kreće se od 1, 1 do 79, 6 µM. In vitro spoj IL-4 pokazao se kao najučinkovitiji, a stanice melanoma kao najosjetljivije. Spoj IL-4 pokazuje najveći afinitet u vezanju na parove baza A-U molekule RNK gdje djeluje kao interkalator i uzrokuje apoptozu zloćudnih stanica. Ispitivanjem mehanizma stanične smrti elektroforezom na agaroznom gelu, bojenjem propidij-jodidom i proučavanjem morfoloških značajki fluorescentnim mikroskopom te bojenjem stanica Hoechstom 33258 dokazano je apoptotičko djelovanje derivata benzotiazola IL-4 na tumorske stanice. Pokusima in vivo pokazano je da niti jedan spoj primjenjen u petodnevnoj terapiji ne usporava rast melanoma, dok u jednokratnoj primjeni IL-4 statistički značajno usporava rast melanoma (p<0, 009). Kod mamarnog karcinoma niti jedan spoj nije pokazao pozitivan protutumorski učinak neovisno o načinu primjene spoja.

benzotiazoli; protutumorska učinkovitost; melanom; in vitro; in vivo

nije evidentirano