hrvatski

Etika i poezija. »Drevna svađa« u grčkoj filozofiji i njezina moderna recepcija

Članak nastoji ukazati na vezu između poezije i etike, u skladu s tvrdnjom američkog pisca i kritičara Jaya Parinija prema kojemu se »pjesnici ne mogu odvojiti od života njihova vremena«. U prvom dijelu članka ispituje se tvrdnja o povezanosti etike i umjetnosti općenito te poezije napose, i to na primjeru suprotnih mišljenja Platona i Aristotela. Autorica usvaja Aristotelovo stajalište prema kojem su pjesnici oni koji doprinose racionalnoj misli i spoznaji, a poezija se ne smatra opasnom vrstom opuštajuće zabave. Drugi dio istražuje tzv. ethical turn koji se dogodio u književnosti osamdesetih godina, nakon strukturalizma i poststrukturalizma. Protiv stava l'mrt pour l'art (umjetnost radi umjetnosti), autorica se zalaže za etičku dimenziju poetskog teksta i mogućnost poezije da promovira empatiju i potiče na poistovjećivanje kod čitatelja, a što je zapravo čini moćnim elementom u razvijanju moralnog stava. Ali, dok se mnogi autori slažu kada je riječ o moralnoj snazi narativa (W. Booth, G. Marshall, M. Nussbaum i drugi), jer kroz svoju interakciju s čitateljem pruža neke eksplicitne normativne smjernice, dotle su rijetki autori raspravljali o teoretskim osnovama odnosa između etike i poezije. Autorica će u tu svrhu istražiti teoretske osnove koje je predložila američka filozofkinja Martha C. Nussbaum. U trećem dijelu ti će se teoretski uvodi potkrijepiti konkretnim primjerima pjesništva poljskog pjesnika Czeslawa Milosza.

etika; poezija; etički kriticizam; imaginacija; društvo

nije evidentirano