hrvatski

Fauna dubokih jama Sjevernog Velebita

Ulazi u duboke jame Hrvatske nalaze se na visokim nadmorskim visinama od preko 1000 m. Prosječne godišnje temperature tih područja vrlo su niske, jednako kao i temperature u gornjim dijelovima speleoloških objekata, a sami objekti često su puni snijega i leda. Takvi uvjeti staništa ne odgovaraju većini podzemnih vrsta. Temperatura uglavnom raste s povećanjem dubine, kao i količina vode, pa je stoga najzanimljivija fauna pronađena na većim dubinama. Prilikom biospeleoloških istraživanja sifona na dnu Lukina jama-Trojama sustava pronađena je izuzetno interesantna populacija spužvi (Porifera). U sifonu je primijećena špiljska kozica (Decapoda), koja najvjerojatnije pripada rodu Troglocaris, a pronađena je i populacija dinarskog špiljskog školjkaša Congeria kusceri (Bivalvia). U dubokim jamama Hrvatske, prema preliminarnim DNA analizama, osim velebitske pijavice Croatobranchus mestrovi žive i druge vrste pijavica (Hirudinea). U Lubuškoj jami 2009. godine iz jezera s dna (-508m) sakupljeno je par primjerka te se najvjerojatnije radi o novoj vrsti. Ulaz u Lubušku jamu nalazi se svega 500-tinjak metara zračne linije od ulaza Lukine jame što znači da na vrlo malom području najvjerojatnije žive dvije vrste podzemnih pijavica. Od grinja (Acari) u jamskom sustavu Velebita utvrđeni su troglomorfni predstavnici rodova Rhagidia i Nicoletiella, vjerojatno nove svojte za znanost. Od lažipauka (Opiliones), u jamskom sustavu Lukina jama-Trojama te jamskom sustavu Velebita nađene su nove svojte špiljskih kapljičavaca iz roda Cyphophthalmus, i lažipauci iz roda Hadzinia, srodni vrsti H. karamani. Od pauka (Araneae), najzanimljiviji su nalazi iz porodice šesterookaca (Dysderidae), za jamu Meduzu i jamski sustav Velebita koji predstavljaju najvjerojatnije novi špiljski rod, a u Slovačkoj jami proneđena je ženka iz roda Stalita. Od lažištipavaca (Pseudoscorpiones), u Slovačkoj jami nađena je vrsta Neobisium svetovidi, dok je u jami Olimp uz ovu, nađena i vrsta N. stygium. Od kopnenih jednakonožnih rakova (Isopoda) učestala je nova vrsta roda Alpioniscus, poznata iz desetak jama na sjevernom Velebitu. Najznačajniji je nalaz iz Lukine jame - Trojame te je riječ o novom rodu iz porodice Trichoniscidae. Dvojenoge (Diplopoda) dubokih jama Velebita uglavnom su zastupljene s troglobiontnom i endemičnom vrstom Haasia stenopodium. Od faune striga (Chilopoda) zabilježen je samo jedan nalaz, u jamskom sustavu Lukina jama – Trojama. Radi se o juvenilnom pripadniku reda Geophilomorpha kod koje je izražena troglomorfnost, te je vjerojatno nova svojta. Iz skupine skokuna (Collembola) pronađene su čak četiri nove svojti za znanost: Disparrhopalites sp. nov., Parisotoma sp. nov Tritomurus sp. nov. te novi rod iz porodice Isotomidae. Posebni značaj dubokih jama je pojava zone higropetrika kao staništa. U tom miljeu obitavaju vrste špiljskih kornjaša iz porodice Cholevidae koji imaju posebno prilagođenim usnim aparatom za traženje hrane u tankom filmu vode i vlažnim dijelovima jamskih zidova. Na Sj. Velebitu zastupljeni s vrstom Velebitodromus smidai, opisana iz Slovačke jame, a nađena još i u Lukinoj jami i jami Velebita. Druga vrsta špiljskog higropetrika je Croatodirus casalei, koja je jedino do sada nađena u Slovačkoj jami. Od faune šišmiša (Chiroptera) u Lukinoj jami – Trojami je na dubini od 980 m sa očuvanog cijelog kostura sakupljena čitava lubanja oštrouhog šišmiša, Myotis bylthii. Ista vrsta zabilježena je i u Slovačkoj jami u kojoj je potvrđena i prisutnost velikog šišmiša Myotis myotis. Veliki broj novih svojti za znanost ukazuje na gotovo potpunu neistraženost staništa dubokih jama. Taksonomske analize i opisi pojedinih svojti su u tijeku, često u suradnji s inozemnim stručnjacima.

podzemna fauna; duboke jame

nije evidentirano