hrvatski

Upravljanje zajedničkim dobrima: evolucija institucija za kolektivno djelovanje / Elinor Ostrom (1990)

Knjiga američke politologinje Elinor Ostrom (1933-2012) Upravljanje zajedničkim dobrima: evolucija institucija za kolektivno djelovanje, objavljena 1990. godine, danas se smatra klasičnim djelom, knjigom koja je utrla put novom pristupu proučavanju institucija u političkoj znanosti. Objavljena u okviru izdavačkog programa znamenite biblioteke Cambridge University Pressa "Politička ekonomija institucija i odluka" (Political Economy of Institutions and Decisions), knjiga je od samog početka privlačila veliku pozornost politologa, sociologa, ekonomista, ali i znanstvenika izvan društvenih znanosti. Razloge tome valja tražiti u posve originalnom načinu na koji je autorica pristupila proučavanju prirodnih resursa poput šuma, podvodnih zaliha vode i irigacijskih sustava, koje u stručnoj literaturi podvodimo pod naziv zajednička dobra (commons). Elinor Ostrom je primijenila metodologiju institucionalnog racionalnog izbora, pristupa koji je na razmeđi dviju široko primjenjivanih metodologijskih orijentacija suvremene politologije – institucionalizma i teorije racionalnog izbora, da bi ukazala na kompleksnost situacija u koje ljudi dolaze pri eksploataciji spomenutih resursa. Zajednička dobra su vrsta dobara koju od javnih dobara (public goods) razlikujemo prije svega zbog njihove iscrpivosti, odnosno, svojstva koje se u mikroekonomskoj literaturi označava konkurentnošću u potrošnji. Za razliku, naime, od javnih dobara, kod kojih potrošnja dodatnog potrošača ne smanjuje raspoloživu količinu dobra koja ostaje novim, potencijalnim potrošačima, zajedničkim dobrima svojstveno je da dodatna potrošnja smanjuje količinu koja ostaje na raspolaganju kako se u potrošnju uključuju novi konzumenti. Zanimanje društvenih znanstvenika za zajednička dobra poraslo je posebice krajem 1960-ih, nakon što je američki znanstvenik Garrett Hardin u časopisu Science upotrijebio izraz "tragedija zajedničkog dobra", da bi upozorio na problem devastacije prirodnih resursa koji je donijela industrijska civilizacija. Pitanje zajedničkih dobara od tog trenutka pobuđuje sve veći interes znanstvenika, neovisno o tome dolaze li iz prirodnih ili društvenih znanosti. Elinor Ostrom je tom pitanju posvetila doslovno čitavu znanstvenu karijeru. Pošavši od činjenice da u alokaciji zajedničkih, jednako kao i javnih dobara, tržište u pravilu zakazuje i pokazuje značajne manjkavosti, započela je istraživati institucionalne mehanizme pogodne za njihovo pribavljanje. I dok je za tipična javna dobra poput nacionalne sigurnosti ili obrazovanja posve jasno da ih može pribavljati država, kao institucija koja ima mogućnost sankcioniranja svih onih koji se švercaju u njihovu plaćanju (problem free-ridera), u slučaju zajedničkih dobara stvar je znatno složenija. Razlog tome leži i u strukturnom svojstvu na koje smo prethodno već ukazali, naime u činjenici da je riječ o dobrima koja su iscrpiva, kod kojih, dakle, postoji konkurentnost u potrošnji kakva je svojstvena upravo privatnim dobrima. Elinor Ostrom je svoja istraživanja smjestila unutar temeljnih postavki teorije javnog izbora, koja polazi od toga da je država, u osnovi, neučinkovit akter u pribavljanju kolektivnih dobara. No, svoj je pristup značajno proširila detaljnom analizom institucija, te je vrlo brzo došla do uvida da i tržište, jednako kao i država, može biti neučinkovit mehanizam njihova pribavljanja. Kao svoj istraživački zadatak postavila je stoga razmatranje oblika kolektivnog djelovanja koje pokreću sami akteri zainteresirani za neko zajedničko dobro, postavivši pri tome hipotezu da se takav tip djelovanja može pokazati efikasnijim od tržišne alokacije ili akcija što ih poduzima država. Da bi došla do odgovora na spomenuto istraživačko pitanje poduzela je višegodišnja teorijska i empirijska istraživanja problema zajedničkih dobara, koja su joj priskrbila prestižnu titulu jedne od najznačajnijih politologinja današnjice i uvažene društvene znanstvenice uopće. Nakon što je sredinom 1960-ih doktorirala politologiju na sveučilištu UCLA u Los Angelesu, Elinor Ostrom je postala docenticom, a zatim i profesoricom na Sveučilištu Indiana u Bloomingtonu. Zajedno sa svojim suprugom, također istaknutim američkim politologom Vincentom Ostromom, započela je istraživački program iz političke teorije i policy analize, koji će s vremenom dovesti do stvaranja znamenitog Workshopa. Riječ je o istraživačkom institutu i institutu za poslijediplomsku nastavu koji je pokrenuo multidisciplinarni istraživački program proučavanja institucija i razvoja i koji je Sveučilištu Indiana priskrbio svjetski značaj u suvremenoj političkoj znanosti. Sveučilište im se odužilo dodijelivši oboma titulu Arthur F. Bentley profesora političke znanosti. Knjiga Upravljanje zajedničkim dobrima najznačajnija je knjiga Elinor Ostrom, no valja istaknuti da je Ostrom, samostalno ili u koautorstvu, objavila tridesetak knjiga i dvjestotinjak poglavlja u knjigama te članaka u časopisima i zbornicima radova. Utjecaj tog djela na političku, ali i niz drugih društvenih znanosti, bio je izniman. U knjizi se, kao što smo već napomenuli, razmatra pitanje zajedničkih dobara (commons), resursa koji jednako kao i javna dobra zahtijevaju neki oblik kolektivnog djelovanja. Ali za razliku od javnih dobara, kod zajedničkih dobara izražena je konkurentnost u potrošnji. Potrošnja tih dobara od strane novih potrošača smanjuje količine raspoložive potencijalnim, novim potrošačima. Upravo zbog tog svojstva, koje ih razlikuje od javnih dobara, zajednička dobra zahtijevaju uspostavljanje institucionalnih aranžmana koji će moći ublažiti posljedice te njihove imanentne karakteristike. U istraživanjima načina na koji su diljem svijeta uspostavljani mehanizmi korištenja irigacijskih sustava, zaliha ribe u morima i oceanima, šuma i zaliha pitke vode, autorica se morala dotaknuti bezbrojnih samoupravnih aranžmana o zajedničkom djelovanju koje poduzimaju, primjerice, nepalski irigatori ili turski ribari. Kombinirajući teoriju racionalnog izbora s takvim institucionalnim matricama postupno je zaokružila svoj pristup kao teoriju racionalnog institucionalnog izbora, kao originalni metodologijski pristup za razumijevanje politika koje se primjenjuju prema zajedničkim dobrima. (iz predgovora knjizi, autor: Zdravko Petak) Elinor Ostrom dobitnica je Nobelove nagrade za ekonomiju 2009. godine, zajedno s Oliverom E. Williamsonom, za njihovu analizu institucija i ekonomskog upravljanja. Prva je žena laureat u tom području.

kolektivna akcija; regulacija; institucije; zajednička dobra

Predgovor knjizi: Teorija institucionalnog racionalnog izbora Elinor Ostrom / Zdravko Petak / str.XI-XXIV