hrvatski

Učinci nadomjesnog liječenja intravenskim pripravcima željeza na mineralni i antioksidacijski status u bolesnika liječenih hemodijalizom

Cilj ovog istraživanja je bio ispitivati povezanost između upale, oksidacijskog stresa, antioksidacijskog i mineralnog statusa u bolesnika liječenih hemodijalizom s obzirom na primijenjene načine liječenja. Kliničko značenje sveukupnih međuodnosa između antioksidacijskog sustava obrane, statusa elemenata u tragovima, upale, oksidacijskog stresa su razmotreni u svrhu odabira primjerenih postupaka liječenja i hemodijalize. Stotinu i tri bolesnika liječenih hemodijalizom s potpisanom pisanom privolom (68 muškaraca i 23 žene) su uključeni u kliničko istraživanje. Pedeset i tri bolesnika su intravenski liječeni Ferrlecitom i eritropoetinom, dok pedeset bolesnika nije primalo Ferrlecit. Biokemijski i hematološki pokazatelji su određivani standardnim harmoniziranim metodama prema smjernicama Hrvatske komore medicinskih biokemičara ili drugim primjerenim metodama. Srednjaci koncentracije selena i cinka te aktivnosti pseudokolinesteraze i paraoksonaze su niži od donje granice referentnog intervala u 103 bolesnika liječenih hemodijalizom. U bolesnika liječenih Ferrlecitom i eritropoetinom je smanjena aktivnost bakar, cink-superoksid-dismutaze u eritrocitima i povećana koncentracija feritina u serumu u usporedbi s bolesnicima koji nisu liječeni antianemicima. Aktivnost serumske superoksid- dismutaze je pozitivno povezana s koncentracijom trovalentnog-ne-transferinskog željeza i koncentracijom proteinskih karbonila. Neposredno nakon primjene infuzije Ferrlecita opažen je porast koncentracije ne- transferinskog željeza i ne-ceruloplazminskog bakra u serumu s popratnim smanjenjem omjera između dvovalentnog i trovalentnog ne- transferinskog željeza. Poremećaj metabolizma esencijalnih elemenata u tragovima (nedostatak selena i cinka) s pridruženim poremećajem antioksidacijskog sustava u eritrocitima (bakar, cink-superoksid-dismutaza) i/ili antioksidacijskih enzima u plazmi (paraoksonaza) uz pridruženi porast oksidacijskog stresa može pridonijeti razvoju anemije, upale i pothranjenosti što rezultira aterosklerozom i drugim krvožilnim komplikacijama u bolesnika liječenih hemodijalizom. Porast aktivnosti serumske superoksid-dismutaze u oksidacijskom stresu predstavlja prilagodbeni odgovor na povećani oksidacijski stres.

hemodijaliza ; antioksidacijski enzimi ; elementi u tragovima ; upala ; oksidacijski stres ; željezo ; bakar ; anemija ; eritropoetin ; ateroskleroza

nije evidentirano