hrvatski

Razvoj i okoliš - dileme i perspektive

U prilogu se ukazuje na aktualnost socijalnoekološke krize i dileme između ekološkog i ekonomskog kolapsa. Polazi se od teze o povezanosti prirode (okoliša) i kulture (društva) kao substancijalnog jedinstva. U modernom društvu i čovječanstvu zbiva se jedinstven socijalno-ekološki proces koji vodi prema novom «društvenom prirodnom stanju». Priroda je osnova ekonomije koja se može tako i toliko razviti koliko i kako joj priroda omogućava. Moderno društvo treba akceptirati neka iskustva predmodernih (ruralnih) društava, ukoliko ne želi doživjeti sudbinu kolapsa. Iz metodičkih razloga razlikuju se pojmovi «društvo» i «sistem». Društvo se je interakcija pojedinaca na solidarnosti, moralu, a sistem na pravu i moći. Sistem je mehanizam kontroliranja i upravljanja društvom. On se formalizirao i institucionalizirao, otuđio od društva i nametnuo pojedincu i društvu. Pitanje odnosa razvoja i okoliša generalno se dotiče dva ključna aspekta: (1) odnos čovjeka (društva, kulture) i prirode i (2) odnos čovjeka (društva) i institucionalnog sistema zasnovanog na moći i pravu. Prvi ima milenijsku tradiciju u kulturnoj evoluciji a drugi je nastao u evoluciji kapitalističkog društva. Podsjećajući na različita shvaćanja okoliša i održivog razvoja, upozorava na neke aspekte značajne za istraživanja i promišljanja socijalnih znanosti: na potrebu promjene industrijskog metabolizma, na globalni zeleni new deal te dominaciju sistema nad pojedincem i društvom. Zaključuje da je u promišljanju razvojnih perspektiva društva, potrebno stvarati i akceptirati utopijske elemente.

napredak; održivi razvoj; okoliš; socijalni metabolizam; socijalnoekološka kriza; zeleni new deal

nije evidentirano