hrvatski

Od ironije do aforizma

U članku se nastoji ocrtati model za proučavanje ironije te se otvaraju pitanja o tipičnim jezičnim formulacijama, o izvanjezičnom kontekstu u kojem ona nastaje, o mogućoj performativnoj prirodi ironijske uporabe jezika. Određujući ironiju kao specifičan suodnos iskaza, ironičareve svijesti koja je generira te ostalih komunikacijskih aspekata u kojima ona nastaje, autor potvrđuje klasičnu definiciju ironije kao suprotnosti između rečenog i mišljenog. Taj se nesklad precizira s obzirom na kontekstualni aspekt ironije koji je kratko oprimjeren žanrovskom povezanošću diskursa ironije s minimalističkim žanrom aforizma.

ironija ; ironičar ; komunikacija ; kontekst ; nesklad ; značenje ; semantika ; smisao ; iskaz ; aforizam

nije evidentirano