hrvatski

Jezik književnosti u hrvatskome jezikoslovlju i književnoj znanosti

Tvrdnji da je jezik književnosti tema koja znatno intrigira kako jezikoslovce, tako i književne stručnjake govori u prilog i činjenica kako se puno i intenzivno o njemu raspravljalo i pisalo u hrvatskome jezikoslovlju i znanosti o književnosti. U razdoblju Zagrebačke stilističke škole koje je trajalo od sredine pedesetih do kraja sedamdesetih ili početka osamdesetih godina prošloga stoljeća, razdoblju u kojemu je pokrenut časopis za književnost znakovita naziva Umjetnost riječi, gotovo da i nije bilo jezikoslovca koji se nije zaustavio na jeziku književnosti te se njime pozabavio. Neki ga stručnjaci smatraju i glavnom temom filoloških istraživanja budući da predstavlja ušće dviju filoloških tema, smjerova i usmjerenja: jezika i književnosti. Svakome stručnjaku kome je jezik književnosti interesantan kao predmet izučavanja, ali i svakome čitatelju književnosti zainteresiranome za teorijska pitanja, bit će korisno i poticajno pročitati što su i kako o toj temi pisali glasoviti hrvatski jezikoslovci, književni stručnjaci te stručnjaci drugih srodnih struka. U ovome će članku biti iznesen pregled njihovih promišljanja i polazišta te sukus njihovih glavnih teza i elaboracija, kao i prijepori među njima.

jezik književnosti; funkcionalni stil; standardni jezik; jezik sui generis

nije evidentirano