hrvatski

Izricanje vremena u osječkim novinama prve polovice 20. stoljeća (od 1902. do 1945.)

U radu se opisuju besprijedložni i prijedložni izrazi vremenskoga značenja te vremenski prilozi u ulozi priložne oznake, a zatim i u atributnoj ulozi. Opisuju se sintagmatska obilježja, vremenska podznačenja, normativni status, učestalost uporabe te mogućnosti zamjenjivanja. Besprijedložni izrazi vremenskoga značenja odražavaju osnovnu prirodu pojedinoga padeža: dijelnost se genitiva prepoznaje uobičajenim izricanjem vremenske točke (tj. oznakom da glagolska radnja ispunjava dio vremena označen odrednicom), cjelokupnost se akuzativa očituje uobičajenim izricanjem vremenske mjere (tj. oznakom da glagolska radnja ispunjava čitavo vrijeme označeno odrednicom), a socijativnost se instrumentala prepoznaje prepletanjem vremenskoga značenja sa značenjem društva. Prijedložni su se izrazi vremenskoga značenja razvijali u dvama smjerovima: s jedne se strane smanjuju uporabna značenjska polja pojedinih prijedloga, tj. pojedini izrazi vremenskoga značenja više nisu dio suvremene jezične norme (okolo, ispred, k, ob, uz, među) ili se njihova uporaba smatra negramatičnom (kod, kroz) ; s druge se strane uočava težnja stvaranja novih prijedloga kojima je osnovna, i najčešće jedina uloga izricanje vremenskih odnosa: to su poprjedloženi instrumentali imenica kao i ustaljene sveze pravog prijedloga i imenice ispražnjena značenja. Opisi i različite značenjske podjele vremenskih priloga, kao i mogućnosti uporabe u različitim rečeničnim ulogama, potvrđuju tvrdnju o izrazitoj raznorodnosti priloga te istodobno ukazuju na nužnost promatranja priloga kao kontekstualno uvjetovanih riječi. Vremenske se jedinice, prema osnovnim postavkama lokalističkih padežnih teorija, promatraju i u odnosu prema jedinicama prostornoga značenja te se dokazuje da se unatoč velikim sličnostima u njihovu jezičnom oblikovanju ipak mogu izdvojiti i razlike među njima, uvjetovane prije svega razlikama u prirodi prostora i vremena. Usporedbom s drugim stilovima hrvatskoga jezika, ponajprije književnoumjetničkim, potvrđuju se obilježja publicističkoga stila prve polovice 20. stoljeća.

besprijedložni izrazi; prijedložni izrazi; vremenski prilozi; publicistički stil; vrijeme

nije evidentirano