hrvatski

Riječko glumište: rasprave o drami i kazalištu

Nedostatak cjelovite studije o razvoju i djelovanju kazališta u Rijeci rezultirao je u dosadašnjim teatrološkim istraživanjima stvaranjem uvelike provincijske predodžbe o glumištu našega grada. Ovom se knjigom, stoga, nastoji pridonijeti utvrđivanju dosega riječkoga teatra, kao i određivanju njegove uloge u kontekstu nacionalne teatarske stvarnosti uopće. U dvanaest se tekstova kronološkim slijedom prati razvoj teatarskoga života na riječkom području, i to od druge polovice 18. pa sve do konca prvoga desetljeća 21. stoljeća. Uvodnim se radom nastoje današnjoj teatrološkoj (ali i široj) javnosti približiti neke slabije poznate činjenice o teatarskom životu tijekom druge polovice 18., odnosno tijekom 19. stoljeća. Institucionalno, nadalje, kazalište započinje s djelovanjem po završetku Drugoga svjetskoga rata, preciznije, 1946. godine pa se izvođačka praksa – tijekom prvoga poratnoga desetljeća umnogome determinirana tada dominantnom socrealističkom poetikom – mahom iscrpljivala u jednoličnim varijantama naturalističko- realističkoga scenskoga koda. Iznimka su ona inscenatorska načela zabilježena u režijama Anđelka Štimca, odnosno Ferde Delaka pa su im, iz toga razloga, u ovoj knjizi i posvećena čak tri članka. Rasprava, pak, o kritičarskoj djelatnosti Ivana Jindre s osobitim osvrtom na njegove kazališne izvještaje u „Riječkoj reviji“, „Novom listu“, „Hrvatskom slovu“ (ali i nekolicini tekstova objavljenih u „Telegramu“) – uvod je u onu problematiku specifičnu riječkome glumištu tijekom razdoblja od 1970. do 1982. godine. Druga polovica osamdesetih godina značajna je po jednom sasvim drugačijem, gotovo avangardnom razdoblju što se očituje kako u scenskom izričaju B. Brezovec, tako i u dramskom M. Matišića. Osobitost je riječkoga profesionalnoga glumišta i onaj ogranak predstavljačke djelatnosti realiziran na alternativnim, komornim pozornicama. Analizom se predstava, poput primjerice Ferdydurkea, u izvedbi Teatra Provisoriuma i Kompania Teatra iz Lublina (2010.), Druge strane Dejana Dukovskoga (2005.), odnosno Cirkus Destetike koju je prema djelima D. Harmsa režirao A. Popovski (2010.) – iznose i neke temeljne postavke svojstvene suvremenoj scensko- izvođačkoj praksi.

ambijentalno kazalište; dramska kazališna režija; dramski tekst; kazališna historiografija; kazališna kritika; postdramsko kazalište; riječko nacionalno glumište; talijanske dramske družine

Bibliografija: str. 195-215 ; Bibliografske i ostale bilješke uz tekst