hrvatski

Čovjek u društvu i sistemu

Odgojem i socijalizacijom formira se odnos čovjeka prema socijalnom svijetu (društvu) i prirodnom svijetu (prirodi) koji ga okružuje. U članku se radi o percepciji prirodnog svijeta kojom se želi odgovoriti na pitanja: (1) kako ispitanici percipiraju pravo na život životinjskih vrsta u odnosu na čovjeka i (2) koji su motivi čovjekova postupanja prema prirodnom svijetu (biljkama i životinjama)? Rad analizira rezultate dvaju istraživanja (2005, N=492 i 2010, N=410) o percepciji prava živoga svijeta na život i etičnosti postupanja prema njemu. Istraživanja su provedena na prigodnim uzorcima studentske populacije na nekoliko fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Teorijski se polazi (1) od tri dimenzije odnosa prema živom svijetu i njegovim pravima: biološkog (animalnog) egalitarizma u živom svijetu, čovjekove dominacije (antropogeni ekscepcionalizam) i prirodne kompetitivnosti, tj. borbe vrsta za opstanak, (2) a u percepciji etičnosti, odnosno motiva čovjekova postupanja prema živom svijetu, od četiri etičke pozicije: dužnosti, koristi, emotivnosti i situacije (etički relativizam). Konstruiran je instrument od sedam tvrdnji sa skalom slaganja od sedam stupnjeva. Rezultati su prikupljeni grupnim anketiranjem. U obradi su primijenjene metode univarijatne (postoci), bivarijatne (Pearson korelacija, analiza varijance i t-test) i multivarijatne (faktorska analiza pod komponentnim modelom uz GK kriterij za zaustavljanje ekstrakcije faktora). Prikazat će se promjene u percepciji (2005.-2010.), faktorske strukture te usporedba varijabli sa sociodemografskim obilježjima.

čovjek; društvo; metodički obrat; sistem; sociologija

nije evidentirano