hrvatski

Razlike u nivou tjelesne aktivnosti kod muškaraca i žena preko 60 godina starosti

Suvremeno društvo i način života doveli su do promjena u pristupu tjelesne aktivnosti, čije su posljedice evidentne čak i kod starih osoba. Te promjene se prije svega odnose na povećano korištenje motornih sredstava u prijevozu, ali i korištenje aparata koji smanjuju tjelesno naprezanje čovjeka i na taj način dovode do sjedilačkog načina života uzrokujući hipokineziju kao bolest današnjice. Najveći razlog ovakvog stanja suvremenog društva je tjelesna neaktivnost (Prentice & Jebb, 1998). Veliki broj studija pokazuje da aktivan način života i svakodnevne tjelesne aktivnosti imaju značajnu ulogu u prevenciji nastanka gojaznosti (Fogelholm, Kukkonen-Harjula, Nenonen & Pasanen, 2000 ; DiPietro, 1999). Rezultati ove studije pokazuju da s procesom starenja opada sudjelovanje osoba u tjelesnim aktivnostim. Smanjenje tjelesne aktivnosti je najviše izraženo u teškim FA, ali i kod hodanja kada su muškarci u pitanju. Za razliku od muškaraca žene su evidentno manje tjelesno aktivne nakon 70-te godine života u ukupnoj FA. Gojaznost je javnozdravstveni problem povezan s mnogim oboljenjima kroničnog ili akutnog karaktera poput bolesti srca, hipertenzije, dijabetesa, lumbalnog bolnog sindroma itd. Sve preporuke za smanjenje tjelesne mase i promjenu tjelesne kompozicije starih osoba starosti od 60 do 80 godina svode se na pravilan balans energetskog unosa u kojem broj potrošenih kalorija nadmašuje broj unešenih. Važna karika u tom procesu jest i modifikacija načina života koja podrazumijeva smanjeni dnevni kalorijski unos i povećanu tjelesnu aktivnost uz redovitu eduakaciju, promociju i motivaciju ovih osoba.

tjelesna aktivnost

nije evidentirano